Putovanje od 6000 kilometara

"Osoba koja ne čini loše drugima neće ni doživjeti ništa loše od strane drugih ljudi."

Simona Ruznic for UNICEF
Putovanje od 6000 kilometara
UNICEF/Ruznic
31 Mart/ožujak 2021

Kao najstarije dijete u svojoj porodici i u mladoj dobi od deset godina, Adil je postao svjestan svih opasnosti koje su vrebale u njegovom malom selu u Afganistanu. Područje u kojem je živio pod vlašću je talibanskog režima što znači da bi on kao muško dijete u porodici uskoro bio regrutiran.

''Moj otac je postajao sve stariji i nije se više mogao brinuti o našoj porodici. Ja sam odlučio da to preuzmem na sebe. Ostankom u Afganistanu ne bih im mogao pomoći.''

I tako se desetogodišnji Adil sam uputio na 6000 kilometara dugo putovanje.

''Počeo sam svoje putovanje sa grupom ljudi koji su bili dosta stariji od mene. Tjerali su me da se vratim nazad jer sam bio premlad, ali sam odlučio da neću odustati. Pronašao sam drugu grupu i nastavio putovanje s njima.''

Prva stanica na putu do Evrope bila je Turska. Tamo je ostao tri i po godine radeći u tvornici odjeće. Njegov trud je uskoro bio prepoznat pa je jedanaestogodišnji Adil uskoro 'promovisan' u obučavatelja novih radnika.

''Bilo je još djece, ali ja sam bio najmlađi, bilo je žena i djevojaka i ostalih radnika migranata. Tvornica je bila mjesto za svakog ko je trebao brz način da zaradi novac, bez dokumenata ili bilo kakve papirologije. Bio sam sretan što imam posao jer sam mogao pomagati svojoj porodici u Afganistanu.''

Odlučio je da napusti Tursku kada je čuo priče o ljudima koji su deportovani. Iz Turske je otišao u Bugarsku, a zatim u Srbiju. Uhvaćen je u Srbiji i deportovan u Sjevernu Makedoniju. Kako sam kaže, to mu je bio najteži dio putovanja.

Nakon što je napokon stigao u Srbiju, boravio je u prihvatnom centru za odrasle muškarce osam mjeseci. Tamo je bio sa odraslim prijateljem kojeg je poznavao iz Turske.

Život 'ispod radara' u prihvatnim centrima za odrasle muškarce nosi brojne rizike u pogledu zaštite djece i izlaže ih raznim prijetnjama. Iz tog razloga je važno da djeca u takvim ustanovama na vrijeme budu identificirana i referisana na odgovarajući smještaj.

Adil inside the TRC
UNICEF/Ruznic
Adil working on a sewing machine
UNICEF/Ruznic

Na pitanje o njegovim iskustvima u Bosni i Hercegovini, prisjeća se da nije imao negativnih iskustava.

''Kada sam tek stigao u BiH, boravio sam u malom mjestu pored Tuzle. Spavao sam u mjesnoj crkvi sedam dana i jedna mještanka mi je svaki dan donosila hranu, odjeću i sve što mi je trebalo. Govorila je da sam joj poput sina. Osoba koja ne čini loše drugima neće ni doživjeti ništa loše od strane drugih ljudi.'', kaže Adil naivno.

Adila je prvobitno identificirao UNICEF tim u Unsko-sanskom kantonu u augustu 2020 tokom aktivnosti monitoringa terena. Tada je bio iskrcan iz autobusa koji je išao iz Banja Luke na međuentitetskom razgraničenju te je bio tamo 'zaglavljen' sedam dana sa petoricom drugih dječaka.

Trenutno je smješten u PPC Sedra sa 60 dječaka bez pratnje iz Afganistana, Pakistana, Egipta i Nepala. UNICEF kroz svoje implementacijske partnere pruža dvadesetčetverosatnu njegu i zaštitu ovoj djeci.

Adil želi ići u Njemačku jer tamo ima ujaka. Iako želi da što prije počne raditi kako bi mogao uzdržavati porodicu u Afganistanu, svjestan je važnosti obrazovanja. On će uskoro postati jedno od 143 djece migranata i izbjeglica koji su trenutno upisani u jednu od pet lokalnih škola u Bihaću i Cazinu kao dio projekta koji UNICEF podržava kroz suradnju sa Ministarstvom obrazovanja.

Prije upisa u školu, djeca moraju proći obavezni medicinski pregled te je i Adil, kao i sva ostala djeca u privremenom prihvatnom centru imao redovne preglede od strane pedijatara iz pedijatrijske jedinice u PPC Sedri kao i redovne radionice koje UNICEF organizira sa partnerima. Osim tematskih radionica koji se redovno održavaju sa djecom u PPC, organiziraju se i interdisciplinarne radionice koje pokrivaju određene teme sa stanovišta zdravstva, zaštite i psihosocijalne pomoći. Adil je sa ostalom djecom bez pratnje prisustvovao dvjema takvim radionicama: Zloupotreba lijekova, samoliječenje sa ili bez recepta i izvan prihvaćenih medicinskih okvira koju je UNICEF organizirao u suradnji sa Danskim vijećem za izbjeglice i Save the Children te Prevencija zloupotrebe alkohola i droga organizirana u suradnji sa DRC, SCI, MDM i UNFPA.

UNICEF BIH uz finansijsku podršku Zdravstvenog programa Evropske Unije (DG Health) osigurava da sva izbjeglička i raseljena djeca imaju osiguran pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja u BiH uključuje i pedijatrijske usluge.

Na pitanje o hobijima, petnaestogodišnji Adil odgovara da ih nema:

''Preskočio sam taj dio tokom odrastanja. Morao sam se fokusirati na putovanje i posao, a sada više jednostavno nisam zainteresiran za hobije, ali bih volio biti krojač. To je nešto što mi dobro ide i nešto što volim raditi.''

Redovno komunicira s porodicom u Afganistanu, ali nikad preko video poziva.

''Ne mogu podnijeti da vidim roditelje kako plaču, a plaču svaki put jer sam porastao i dosta se promijenio od zadnjeg puta kad su me vidjeli uživo.'' – tužno priznaje.

Putovanje bez roditeljske pratnje djecu i adolescente izlaže brojnim rizicima za njihovo fizičko i mentalno blagostanje i razvoj. Tokom svog boravka u zemlji porijekla, putovanja i tranzita često su doživljavali i svjedočili traumatizirajućim događajima. Njihov bijeg, beskućništvo i brojne nedaće čine ih posebno ranjivima. Zadatak je UNICEFA zajedno sa implementirajućim partnerima da podrži njihovo blagostanje i otpornost osiguravanjem sigurnog smještaja sa pristupom raznim servisima kao što su dvadesetčetverosatna zaštita, obrazovanje, prostor prilagođen djeci, pedijatrija te servisi za mentalno zdravlje i psihosocijalnu pomoć.