Prevazilaženje poteškoća u učenju u izbjegličkom kampu
„U redu je ne znati nešto, jer sve se može naučiti“
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
„U redu je ne znati nešto, jer sve se može naučiti“, ponavljaju Hadi (9) i Farah (7) ono što čuju od World Vision BiH tima u kampu Ušivak. World Vision tim ovdje provodi program Akelius digitalin kurs jezika i uključivanje djece izbjeglica i migranata u sistem formalnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, uz podršku Švedskog nacionalnog komiteta za UNICEF, Globalnih tematskih fondova za humanitarne situacije UNICEF-a i World Vision Njemačka.
Hadi i Farah trenutno borave u prihvatnom centru Ušivak u Sarajevu, Bosna i Hercegovina (BiH). Porijeklom iz Avganistana, deca su napustila svoju domovinu sa majkom i još dvoje braće i sestara. Siromaštvo i stalni politički nemiri natjerali su porodicu da napuste zemlju porijekla.
Porodica nije mogla da priušti prevoz, te su na evropski kontinent došli u potpunosti pješice. Nakon što su prešli ogromni Avganistan, prepješačili su Tursku, Grčku, Albaniju, Crnu Goru i BiH.
Hadi i Farah dolaze na časove koje, uz podršku UNICEF-a, World Vision organizuje svaki dan. U kampu imaju priliku da uče, druže se sa svojim vršnjacima i kreativno se izražavaju.
„Oni su brat i sestra i prilično su sramežljivi. Trebalo je mnogo truda da ih se uključi u grupne aktivnosti“, kaže Lida Hanić, asistentica nastavnika.
Lida je brzo primijetila da Hadi i Farah imaju leksičke poteškoće. Kada su tek stigli u kamp, nijedno nije znalo pisati. Lida je brzo naučila pojedinosti o svakom djetetu i iskoristila ih da ih potakne da uče i budu samopouzdaniji.
Farah je ambideksterna, a Lida je to istakla kao vještinu.
"Bilo je simpatično kada je Farah primijetila da sam bila ugodno iznenađena, predstavljajući to kao neki magični dar koji posjeduje."
To je potaklo Farah da objema rukama prepiše slova koja ju je Lida učila, svo se vrijeme uzbuđeno smijuljeći.
Njen brat Hadi je veoma introvertiran, ne voli direktnu komunikaciju, niti aktivno učestvuje u interaktivnim radionicama. Više voli da mu se pristupa individualno i radi na individualnim aktivnostima kao što je slaganje slagalice. Lida je primijetila da dječak voli red, uživa u organiziranju i stavljanju stvari na "njihovo mjesto". Hadi je opisao da mu precizna organizacija pruža zadovoljstvo.
Lida je tada istakla organizaciju riječi. Pokazala je dječaku kako organizirati pojedinačna slova tako da čine cijele riječi.
Svakodnevni časovi i personalizovani dodir pomogli su deci da savladaju abecedu. Naučili su prvih pet slova abecede i bili su presretni što su napisali svoja imena.
„Bilo je potrebno mnogo želje i strpljenja sa obe strane“, kaže Lida. „kako bi što efikasnije naučili redosled slova učila sam ih da svaki prst na jednoj ruci predstavlja određeno slovo, a korištenje ruku im je bilo jako zabavno.”
Uprkos izazovima, Hadi i Farah su pokazali nevjerovatnu posvećenost učenju. Nije prošao dan da nisu izostali sa radionica.
Hadi i Farah sada također počinju da sanjaju o budućnosti.
„Farah mi je rekla da želi da bude učiteljica kada poraste“, kaže Lida.
