Premostiti svijet riječima i tišinom
Povjerenje i prilagodljivost donose promjene u životima djece u migrantskim kampovima
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
U migrantskom kampu Ušivak, kod Sarajeva, mnoštvo je priča u kojima se isprepliću borba i nada. Dvije takve priče o mladim ljudima, približavaju nam izazove, ali mogućnosti, koje donose promjene.
Prva je priča o dvanaestogodišnjem dječaku iz Sirije, koji je sa 20-godišnjim bratom kao jedinom porodicom, došao u kamp. Samir je bio primjer djeteta koje nije bilo raspoloženo ni za kakav oblik saradnje, te je privlačio pažnju svojom pojavom i ponašanjem i odbijao svaki vid komunikacije. Bekira Dolić, animatorica u Kutku za djecu ispričala nam je svoje iskustvo:
„Kao pedagog, trudila sam se da uđem u njegov svijet, da mu pristupim na način koji bi mu omogućio da se otvori i izgradi povjerenje. Prvi korak je bio razumijevanje njegove perspektive. Svaki razgovor i obraćanje njemu, bilo direktno ili indirektno, završavalo je sa „ne“, ili sa napuštanjem prostorije našeg Kutka za djecu. Umjesto da insistiram na razgovoru, odlučila sam da se pozabavim aktivnim slušanjem i stavljam naglasak na njegove interese. Prvo sam organizovala kreativne radionice poput crtanja jer je to bilo polje njegovog interesovanja. Najprije sam crtala pored njega, u namjeri da on mene posmatra, a ostavljala materijal u blizini, da se može priključiti ako se predomisli. Proces je trajao najmanje dva mjeseca tokom kojih sam težila da budem stalno prisutna, spremna pružiti podršku, ali nikad ne prisiljavajući. Gradila sam odnos povjerenja kroz dosljednu prisutnost i empatiju“.
Kroz ove aktivnosti dječak je počeo pokazivati znakove povjerenja i otvorenosti. Ova promjena se nije desila odmah, ali dosljedan pristup i stvaranje sigurnog prostora omogućio je dječaku da pronađe svoj način izražavanja i komunikacije.
Velika je važnost razumijevanja i strpljenja u radu sa djecom koja su prošla kroz teške situacije. Empatija, stvaranje sigurnog prostora i pružanje prilike za izražavanje na različite načine, su ključni koraci u pomoći djeci da se prilagode i pronađu svoj put prema miru.
„Najviše od svega mi je značilo kada su druge kolege uvidjele njegovu promjenu, te ga uključili u druge aktivnosti u kojima do tada nije želio učestvovati. Meni kao pedagogu nije važno da se on u životu sjeća šta je crtao u kutku, ali mi je važno da usvoji neka ponašanja i da se Kutka za djecu sjeća kao sigurnog mjesta u kojem je imao priliku da stekne prijatelje i izrazi svoje osjećaje“, navodi Bekira.
S druge strane, priča o Inayi, trinaestogodišnjoj djevojčici iz Pakistana, govri nam o prilagodljivosti i želji za učenjem. Pri samom njenom dolasku u kamp, djevojčica nas je oduševila svojim odličnim poznavanjem engleskog jezika. Na pitanje gdje je naučila strani jezik, Inayi odgovara da priča sedam jezika. Njena priča počinje sa njenih 7 godina, kada je sa svojim roditeljima napustila svoju voljenu zemlju i došla u Tursku. Za nju je to bilo odlično iskustvo, jer prvi put se susreće i spoznaje da postoji toliko različitih ljudi na svijetu koji pričaju različite jezike. Odatle potiče želja za učenjem novih jezika. Počela je sa turskim jezikom, iz potrebe za snalaženjem u stranoj zemlji. U Turskoj se rađa njen brat i vrlo brzo
napuštaju Tursku i dolaze u Grčku. U Grčkoj je boravila narednih 5 godina, i imala priliku da se školuje. U školi je počela učiti engleski jezik, ali kako joj to nije bilo dovoljno, odlučila se na online učenje engleskog jezika. S obzirom da su prva 3 mjeseca bila besplatna, Inayi roditeljima nije spominjala da je krenula sa online kursom. Nakon 3 mjeseca, kada su bila potrebna finansijska sredstva za nastavak učenja, ona saopštava svojim roditeljima informaciju da je krenula na kurs engleskog jezika. Roditelji su bili presretni, i danas se kroz njihovu priču vidi sreća i ponos. Bili su u finansijskoj mogućnosti da plate nastavak učenja jezika, koji je Inayi uspješno završila i usavršila. Grčki jezik je učila uporedo, tokom boravka u Grčkoj. Urdu, kashmiri i punjabi jezike je naučila uz svoje roditelje, a kaže da su to dosta slični jezici koji se pričaju u području u kojem je ona rođena. Ono što nas je fasciniralo je to što je Farsi jezik naučila za mjesec dana. Na pitanje kako, odgovara da je savladala Farsi družeći se sa djecom u kampu. Sve ovo ne bi bilo toliko fascinantno da Inayi nije dijete migranata, koja se suočavala i još uvijek suočava sa raznim izazovima, dok ne stigne do svog mjesta odredišta, a njena želja i želja njenih roditelja je Belgija. Ona je svojim trudom i posvećenošću postala uzor i inspiracija, pokazujući kako se znanje može koristiti kao alat za prevazilaženje izazova i izgradnju bolje budućnosti.
Kroz priče ovih mladih ljudi, jasno je da razumijevanje, strpljenje i empatičan pristup mogu igrati ključnu ulogu u njihovom prilagođavanju i napretku. Dok Samir polako pronalazi svoje mjesto i izražava se kroz kreativne aktivnosti, Inayi svojim znanjem i željom za učenjem pokazuje koliko je važno imati podršku i prilike za rast. Obje priče nas uče da u svijetu migrantskih kampova, gde se suočavamo s neizvjesnostima i izazovima, ljubaznost, podrška i upornost mogu napraviti značajnu razliku u životima mladih ljudi koji teže boljoj budućnosti.
Dječji kutak osigurava dobrobit djece koja se nalaze u teškim situacijama što podrazumijeva i djecu izbjeglice i migrante. Program zaštite i brige za djecu u prihvatnom centru Ušivak, World Vision BiH, uz podršku UNICEF-a i World Vision-a Njemačke, osigurava zbrinjavanje i zaštitu djece migranata i izbjeglica.
*Imena djece su izmišljena u svrhu zaštite privatnosti
