Pomisao da ću jednog dana moći pomoći svojoj porodici dala mi je snagu da izdržim
"Nisam više mogao da trpim siromaštvo i stalni strah od policije. Odlučio sam da odem."
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Jamal (16) je korisnik Privremenog prihvatnog centra Ušivak, u Bosni i Hercegovini. U Centar je stigao sam, bez pratnje odraslih osoba.
U prihvatnom centru Ušivak Jamal učestvuje u svim grupnim aktivnostima. Ali njegove omiljene aktivnosti su crtanje i, kako se kamp nalazi u ruralnom području, boravak u prirodi.
"Nakon tri godine moj put još traje. Bilo je opasno. Bilo je trenutaka kada sam mislio da ću umrijeti i da više nikada neću vidjeti svoju majku", kaže Jamal tokom radionica koje su imale za cilj da djeci omoguće da razmišljaju, izliječe se i oporave.
U partnerstvu sa UNICEF-om i World Vision Njemačke, World Vision BiH pruža zaštitu 24/7 za djecu bez pratnje u pokretu.
"Često imam priliku da se lično uvjerim kako podrška može promijeniti živote ove djece. U kampu Ušivak djeca bez pratnje ulaze u sistem zaštite koji im omogućava da osim podrške ostvare I svoja prava", kaže Muamer Ibrišević, koordinator projekta za World Vision BiH.
Ovaj projekat djeci nudi prostor za učenje i druženje. Uz podršku zakonskih staratelja, psihoterapeuta, službenika za zaštitu djece i kulturnih medijatora, djeca se uključuju u aktivnosti koje imaju za cilj izgradnju otpornosti i ponovno otkrivanje svoje snage.
"Želim da idem u Njemačku i postanem električar. Želim naučiti kako spojiti električne žice i sijalice i osvijetliti mrak", kaže Jamal.
Prije tri godine, Jamal je napustio svoju domovinu - Afganistan. U to vrijeme, cijela njegova porodica se preselila u Iran zbog straha od stalnih sukoba različitih oružanih frakcija. Njihovu odluku dodatno je motivisalo siromaštvo – muškarci nisu mogli da zarađuju dovoljno da izdržavaju šestočlanu porodicu, a ženama nije bilo dozvoljeno da rade u provinciji u kojoj su živjeli.
"Jednostavno smo morali da odemo. Moja majka je bila domaćica i starijoj sestri, iako školovanoj, nikada nisu dozvolili da radi Morala je da ostane kod kuće i pomaže našoj majci. Ono što je moj otac zarađivao nije nam bilo dovoljno", kaže Jamal.
Kako bi dopunili porodični prihod, dječaci su radili od malih nogu. Jamal i njegov brat su radili u krojačkoj radnji.
"Ujutro bismo bili u školi, a poslije škole moj brat i ja bismo išli na posao u krojačku radnju. Tako je u Avganistanu, radimo iako smo djeca."
Cijela porodica je stigla u Iran, ali nisu mogli legalno boraviti tamo, pa se djeca nisu mogla upisati u školu. Policija je stalno tragala za ilegalnim migrantima, pa im nije bilo dozvoljeno kretanje. Jamalov brat je radio u kamenolomu i tako obezbjeđivao hranu za cijelu šestočlanu porodicu. U Iranu su proveli godinu i po dana.
"Nisam više mogao da trpim siromaštvo i stalni strah od policije. Odlučio sam da odem."
Iako je Jamalova porodica bila protiv ove odluke, on je ipak krenuo na put. Zajedno sa prijateljem kojeg je upoznao u Iranu stigli su u Tursku. U Turskoj je Jamal proveo 45 dana u zatvorenom kampu. Mogao je napustiti sobu samo za vrijeme obroka.
"Kao da sam bio u zatvoru. Sjećam se da je zrak bio zagušljiv i nisam mogao izaći."
Zajedno sa prijateljem uspio je pobjeći iz ovog kampa i doći do Istanbula. Tamo je radio u restoranu, prao suđe i ribao podove kako bi uštedio novac za svoje dalje putovanje. Nakon nekoliko mjeseci, krenuo je prema Grčkoj.
"Proveli smo 20 dana u šumi. Lutali smo, ali smo uspeli da dođemo do grada u Grčkoj koristeći telefonsku mapu. Uz nešto novca koji sam zaradio, platio sam sobu da bih mogao da prespavam. Bilo mi je teško što sam se morao stalno skrivati. Noge su mi bile u ranama i ležao sam u krevetu tri dana dok nisam mogao ponovo stati na noge."
Pješačili su od Grčke do Albanije, pa od Albanije do Crne Gore. U Crnoj Gori su proveli 6 dana u prihvatnom centru.
"Bio sam tako umoran, razmišljao sam da odustanem i vratim se porodici. Međutim, znao sam šta me tamo čeka, a snagu sam crpio zamišljajući bolju budućnost za sebe i svoju porodicu. Pomisao da ću jednog dana biti u stanju da pomognem svojoj porodici i olakšam majci i sestrama i da ih sve pozovem kod sebe me umirivala I davala mi snagu da nastavim put."
Jamal je u Bosnu i Hercegovinu stigao iz Crne Gore hodajući preko planina.
“Kada sam stigao na kapiju kampa Ušivak, dočekala me je jedna djevojka. Pored nje su bili policajci koji su pričali, ali ni oni nisu djelovali strašno. Ona mi je pomogla da dobijem identifikacioni dokument, dobio sam odjeću, higijenski paket i smeštaj. Rekla je da će mi biti starateljica i odvela me kod doktora da mi pregleda rane na nogama. Dobio sam lijekove. Osjetio sam mir"
Projekat “ Individualne mjere za jačanje kapaciteta za upravljanje migracijskim tokovima u Bosni i Hercegovini ” finansira Evropska unija kroz Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), a implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u partnerstvu s Uredom Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR), Dječjim fondom Ujedinjenih nacija (UNICEF), Populacijskim fondom Ujedinjenih nacija (UNFPA) i Danskim vijećem za izbjeglice (DRC).
