Pjesma srca
''Uvijek smo bili ja i mama. Htjeli smo otići i vidjeti svijet. Bolji svijet.''
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
U Privremenom prihvatnom centru Borići, jedinom preostalom porodičnom centru za migrante i izbjeglice u Unsko-sanskom kantonu, nijedan dan nije isti. Korisnici ovog centra tokom dana imaju priliku pohađati sportske, psihosocijalne i kreativne radionice.
Zakonsko starateljstvo je usluga u okviru UNICEF i World Vision mandata, koja uključuje odgovornost za dobrobit i sigurnost djece bez pratnje i razdvojene djece. Staratelji u Borićima su mladi ljudi, posvećeni radu sa najugroženijom djecom. Nakon godina iskustva u odgovoru na migrantsku situaciju, staratelji se suočavaju s novim izazovom koji podrazumijeva brigu o djeci koja su odvojena od roditelja tokom svog putovanja.
Aleksandra Omerovic je jedna od starateljica u prihvatnom centru Borići. Njena jutra su obično mirna i spora, ali ovo je počelo malo drugačije. Služba za poslove sa strancima (SFA) zamolila je Aleksandru da se što prije javi u njihov ured. Tamo ju je službenik SFA upoznao sa petnaestogodišnjom djevojčicom po imenu *Sierra, koja se razdvojila od majke. Sierra i njena majka su ranije bile korisnice ovog centra.
Aleksandra je odmah imenovana za Sierrinog službenog staratelja i uredila da bude smještena kod drugih djevojčica bez pratnje. Nakon toplog obroka i dobijene čiste odjeće, ostavila je Sierru da se odmori. Kasnije je Aleksandra imala dug razgovor sa Sierrom kako bi je bolje upoznala i ispričala detalje o uslugama koje su dostupne u okviru centra. Umirujuće riječi su izmamile osmijeh djevojčici.
Aleksandra je saznala da je Sierra porijeklom iz Burundija, iz kojeg je pobjegla, zajedno s majkom, prije mjesec i po dana. Razlog za napuštanje doma bila je teška ekonomska situacija.
“Mama i ja smo željeli bolji i sigurniji život. Ja nemam tatu. Nikad ga nisam upoznala.'' - rekla je Sierra.
Aleksandra je iskusna starateljica i uvijek je pokazivala empatiju tokom svog rada kao zakonski staratelj, tako da je Sierra osjetila da joj se može otvoriti i to je učinila.
''Uvijek smo bili ja i mama. Htjeli smo otići i vidjeti svijet. Bolji svijet.'' - rekla je Sierra prisjećajući se prethodnog života.
Kao i mnoga druga djeca, Sierra i njena majka su razdvojene tokom pokušaja prelaska granice. Dokumentovani su i slučajevi porodica koje se namjerno razdvajaju, kao i slučajevi nenamjernog razdvajanja tokom kretanja. U 2022. godini u BiH je u porastu broj razdvojene djece izbjeglica i migranata, sa zabilježenim slučajevima djece mlađe od deset godina. Razdvajanje porodice nastaje iz različitih razloga i može imati značajan uticaj na mentalno zdravlje djece i porodice, te na dobrobit i izloženost rizicima. Do kraja novembra 2022.g. u Unsko-sanskom kantonu zabilježeno je 14 slučajeva razdvajanja porodica.
U okviru programa Posebne mjere za odgovor na izbjegličko-migrantsku situaciju u BiH, koji finansira Evropska Unija, a implementiraju agencije UN-a, UNICEF u saradnji sa World Vision International, u svakom pojedinom slucaju pruža se podrška djetetu, u koordinaciji sa nadležnim Centrom za socijalni rad kroz servis starateljstva kao i upućivanje na druge potrebne usluge.
Aleksandra je htjela malo razveseliti Sierru, pa je odlučila da je prošeta kroz centar i posjeti kutak za obrazovanje, gdje tim za obrazovanje u hitnim slučajevima (EiE) organizuje časove stranih jezika koristeći Akelius digitalnu platformu za učenje.
„Radujem se što ću završiti školu kada stignem u Francusku. Volim školu i sklapanje novih prijateljstava.'' - rekla je Sierra.
Aleksandra je uz pomoć SFA i IOM-a pokušala pronaći nekoga ko bi mogao znati gdje je Sijerina majka. Razgovarala je s ljudima s kojima su ranije dijelili sobu. Nažalost, niko nije znao gdje se nalazi niti kako da stupi u kontakt s njom.
Staratelji u svakom trenutku obavještavaju djecu o statusu potrage za njihovim roditeljima.
Aleksandra je to objasnila Sierri dodajući da: „Moramo biti strpljivi, jer može potrajati, ali nema potrebe za brigom.“.
U međuvremenu, predložila je da učestvuju u jednoj od radionica u centru, a s obzirom da se radilo o muzičkoj radionici. Sierra je bila oduševljena, jer je veliki ljubitelj muzike i plesa.
''Muuusic. Volim da plešem.'' – uzviknula je Sijera. Zaista je uživala u radionici i uspjela je skrenuti misli.
''Ponekad vizualiziram svoj novi život u kojem konačno naučim svirati gitaru. Muzika i ples su dvije moje omiljene stvari.'' – rekla je Sierra sa blistavim osmijehom.
U narednih nekoliko dana, Sierra se sprijateljila sa svojim cimerkama. Redovno je pohađala edukativne aktivnosti i radionice koje UNICEF/WV tim organizuju. Međutim, to što se i dalje nije čula sa svojom majkom umanjilo joj je vedar duh.
Sedam dana kasnije, Aleksandra je ponovo radila u dnevnoj smjeni. Jedan od službenika za zaštitu djece učio je Sierru njen prvi akord na gitari, kada je Aleksandra ušla u sobu govoreći da bi neko želio razgovarati s njom.
Sierra je iznenađeno podigla obrve i pojurila do starateljice. Pored nje je bila Leona, žena koju Sierra poznaje, koja je konačno uspostavila kontakt sa njenom majkom. Bio je to tako zahvalan trenutak za sve, posebno za Sierru čija je sreća bila beskrajna. “To je bio jedan od onih trenutaka kada se svi osjećamo ponosno što radimo ovaj posao”, rekla je Aleksandra.
Nedugo potom, Sijera je napustila centar kako bi se ponovo ujedinila sa svojom majkom u zajedničkoj potrazi za njihovim mjestom pod suncem.
*Ime djeteta je izmijenjeno radi zastite idenditeta.
