INTERVJU: Minel Abaz, dobitnik Novinarske nagrade za doprinos pravima djece 2022.
“Djeca ne trebaju biti objekt naših težnji, viđenja ili agendi, već ravnopravan faktor, subjekt u odlučivanju o stvarima koje ih se tiču”
Dobitnik Novinarske nagrade za doprinos pravima djece u BiH 2022. koju dodjeljuje UNICEF BiH Minel Abaz u intervjuu za UNICEF govori o tome šta ga je motiviralo i kako je nastao nagrađeni tekst “Obrazovanje i politika: Dok učenici sve više zaostaju za vršnjacima iz EU, napredak se ne nazire” objavljen na portalu Istinomjer.ba. Govori i o trenutnom stanju u medijima kada je u pitanju izvještavanje o djeci, važnosti uključivanja djece i davanje glasa djeci kada se radi o temama koje ih se direktno tiču, kao i o tome šta treba uraditi da se kompletna slika djece u medijima popravi.
Koji je bio motiv da se prijavite na Konkurs za novinarsku nagradu za doprinos pravima djeteta?
Prijavio sam se na preporuku i savjet kolege sa portala Istinomjer, uzimajući u obzir da sam u maju ove godine pisao analizu koja se tiče neučešća Bosne i Hercegovine u PISA istraživanju, kao najbitnijem istraživanju o statusu obrazovanja u jednoj državi koje predstavlja procjenu znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika iz čitalačke pismenosti, matematičke pismenosti i pismenosti iz prirodnih znanosti. Očekivalo se da bi Predsjedništvo BiH u maju 2021. godine moglo donijeti odluku o ponovnom učešću u PISA testiranju u BiH, ali do toga nije došlo, te je Bosna i Hercegovina ostala jedina država u regiji koja u njemu nije učestvovala. Probali smo sistematski i analitički pokriti sve faktore koji se tiču toga, naročito od objavljivanja rezultata prvog PISA testiranja u decembru 2019. koji su se pokazali loši. Napisao sam jednu fact-checking analizu, uzimajući u obzir sve faktore i činjenice, gledajući koji su sve institucionalni akteri uključeni, naročito izvršne vlasti. Tako smo došli i do ovog teksta. Na kraju smo prikazali da i pored svega naši učenice i učenici širom Balkana, ali i širom svijeta, na olimpijadama i takmičenjima iz znanja pokazuju odlilne rezultate.
Zbog čega vas je zainteresirala baš ova, za obrazovanje veoma bitna tema koja se nažalost jako često zaobilazi?
I ranije sam pisao o tome, a i sam radio na jednom projektu o uvođenju STEM (Science, technology, engineering, and mathematics) nastave u škole u BiH koji se zvao “Enable BiH”, gdje sam nakon objave PISA rezultata pratio dalja dešavanja. Potom sam u februaru 2020. pisao o poveznici obrazovanja i EU integracija, tako da se logičnim slijedom došlo do toga da se vratim toj temi jer sam već imao neke podatke i predznanje. Samo sam se tome trebao posvetiti malo dublje i šire sagledati kompletnu sliku, kontaktirati same aktere i organizacije poput “Step by Step” koje su aktivne na polju obrazovanja kako bismo i od njih dobili mišljenja, savjete i odgovore i sve sažeti na jednom mjestu.
Djeca s kojom smo danas razgovarali na panelu u okviru dodjele Novinarske nagrade i čija smo mišljenja imali priliku čuti, kazali su da i njima smeta često površan pristup medija temama koje se tiču djece. Kako vi vidite izvještavanje medija o djeci i pravima djeteta i šta je to što vama lično smeta?
Nažalost, u skorije vrijeme kada smo svjedočili predizbornoj kampanji, vidio sam primjere zloupotrebe djece u političke svrhe što mi smeta na ličnom nivou i objektivno bi trebalo biti neprihvatljivo po etičkim i moralnim standardima. S druge strane sam prijatno iznenađen današnjim panelom i učešćem djevojčica i dječaka koji ne dopuštaju da ih se patronizira i koji su se, ako ne kao politički subjekt, društveno subjektivizirali. To je upravo ono što djeca trebaju biti – ne objekt naših težnji, viđenja i agendi, već ravnopravan faktor, subjekt u odlučivanju o stvarima koje ih se direktno tiču.
Koliko nam to pokazuje da bi mediji trebali više upravo djecu pitati o stvarima koje ih se tiču kada izvještavaju i pišu o temama vezanim za djecu?
Član žirija Boro Kontić danas je pričao o emisijama i sadržajima za djecu i dječijih programa koji su postojali u vrijeme dok je on radio kao urednik i novinar, ja se sjećam nekog postratnog perioda kada je također u medijima bilo kvalitetnih sadržaja za djecu i mlade. Sada, možda ne pratim u tolikoj mjeri, ali čini mi se da ih je manje. Pored toga tu su još i mreže koje su veoma brze i odvlače pažnju djeci. Tu vjerovatno ima prostora da se urade sistemska razmatranja, istraživanja i analize, da vidimo gdje smo, da bismo bolje znali kako da se obraćamo djeci i mladima, šta ih interesuje, šta im treba, šta im ne treba, šta povećati, a šta smanjiti.
Kazali ste na dodjeli da ste napisali mnogo tekstova, ali da vam je ovo prva nagrada. Šta ova nagrada znači za vas lično, i koliko će možda uticati na vaš dalji rad kad su u pitanju teme vezane za djecu?
Imam mnogo tekstova, ali ih se malo tiče direktno djece i omladine, i za mene je ovo lično bio izazov da se fokusiram i ovu temu izvedem na najbolji mogući način. Isplatilo se, veoma sam zadovoljan i stvarno mi je prijatno da sam ja taj koji je dobio baš ovu nagradu. Uticaće na mene tako što će me motivisati da dalje radim, pišem, budem što kvalitetniji i razvijam svoje spisateljske sposobnosti, a vjerovatno će me podstaći i da se više bavim temama vezanim za djecu jer već imam neko predznanje koje svakako mogu iskoristiti u svom budućem radu.
