Farhid mašta o tome da postane fudbaler

"Poslije operacije mislio sam da se to nikada neće dogoditi, ali sada imam ponovo tu želju i osjećam da imam snage i da je ispunim“

Selma Kapic
Dreaming about becoming a football player
UNICEF/Kapic
05 Novembar/studeni 2020

Sedmogodišnji Farhad* je u Bosnu i Hercegovinu stigao s roditeljima iz Irana. „U našoj zemlji smo imali mnogo problema i nismo mogli tamo ostati. Željeli smo da naš sin ima sigurnost i bolju budućnost“, objašnjava Farhidova majka Maha*.

Porodica je rodnu zemlju napustila prije tri godine i od tada je prešla put preko Turske, Srbije i Crne Gore do Bosne. U Srbiji je Farhid* primljen u bolnicu jer je povrijedio nogu i morao je na operaciju. Operacija je podrazumijevala postavljanje metalne šipke u dječakovu nogu. Farhid* je u bolnici proveo tri mjeseca do punog oporavka. „Bilo je teško ostaviti ga samog u bolnici u stranoj zemlji“, kaže Maha*, „ali, srećom, sve je to sada za nama“.

Hrabri dječak se veoma uspješno oporavio i sada rado igra fudbal i uživa u drugim sportskim aktivnostima u dvorištu izbjegličkog kampa u Bihaću, u Unsko-sanskom kantonu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, gdje boravi s porodicom. Od 10.000 izbjeglica i migranata u Bosni i Hercegovini, više od 6.000 ih se nalazi u Unsko-sanskom kantonu, odakle se nadaju da će preko Hrvatske, članice EU koja je najbliži susjed Bosne i Hercegovine, stići do neke od zapadnoevropskih zemalja.

Sportske aktivnosti vodi tim organizacije Save the Children za obrazovanje u kriznim situacijama uz podršku UNICEF-a, u sklopu programa neformalnog obrazovanja koji je uveden u prihvatne centre u Unsko-sanskom kantonu u kojima su smještene porodice s djecom. Zbog preventivnih mjera uvedenih u sklopu borbe protiv Covid-19, djeca rijetko napuštaju centre. Umjesto redovnog pohađanja škole, sva djeca u BiH, uključujući djecu iz izbjegličkih centara, nastavi pristupaju kroz program učenja na daljinu. Dječaci i djevojčice u kampovima navode da im nedostaje škola i da su često tužni i nezadovoljni zbog toga što većinu vremena provode u centrima.  

„Nedavno sam se upisao u školu“, kaže Farhad*, „i mnogo mi je nedostajalo kada smo zbog koronavirusa morali da ostanemo u kampu. Sada idemo u školu, ali ne tako često kao ranije, i nedostaju mi prijatelji i učitelji i sve dobre stvari koje imamo kada idemo u školu.“

Aktivnosti neformalnog obrazovanja su se pokazale naročito korisne u rješavanju ovih izazova jer djeci pružaju pogodno okruženje i mogućnost da se oporave i opuste u slobodno vrijeme, ali i da iskoriste to vrijeme za učenje i uvježbavanje novih životnih vještina i sticanje novih znanja. Djeca se na radionicama bave sportom, rade na poboljšanju komunikacijskih vještina, uče jezike putem Akeliusove platforme i uče o drugim kulturama razmjenjujući svoje kulturno nasljeđe i iskustva s vršnjacima. Za vođenje radionica angažovani su nastavnici lokalnih škola u Bihaću i Cazinu, što ujedno doprinosi jačanju veza između djece, njihovih roditelja, škola i lokalne zajednice.

Farhid proudly showing off some football tricks at the TRC Sedra playground
UNICEF/Kapic

„Ujutro čim ustanem i doručkujem otrčim u dječji kutak, gdje me s osmijehom čekaju moji učitelji. Imamo nastavu, učimo jezike, matematiku, likovno, a nakon toga radimo nešto iz zabave ili se bavimo sportom“, kaže Farhid*.

„Najviše volim to što su moji nastavnici uvijek nasmijani. Ako sam tužan, oni me oraspolože. Shvatio sam da ću, ako idem u školu i učim, uvijek biti nasmijan baš kao i oni“, kaže Farhad*.

Osim što se dugo oporavljao nakon operacije noge, Farhid* se, kao i mnoga djeca izbjeglice, borio i s teškim iskustvima sa putovanja, koje često podrazumijeva prolazak s krijumčarima kroz zabačena područja i nasilna vraćanja sa granice od strane granične policije. „Putovanje nas je promijenilo, promijenilo je mog sina“, kaže Maha*, dječakova majka. „Farhid* je ranije volio prirodu, ali sada se plaši šume i svega što je u šumi. Takođe se plaši policije i stalno pita zašto nas protjeruju, umjesto da nas zaštite i pomognu nam da se spasimo“. Međutim, dodaje Maha*, putovanje je čitavoj porodici pomoglo da ojača, a njoj lično je pomoglo da shvati koliko je njen sin hrabar i jak.

 

 

 

 

      

 

„Volio bih da budem fudbaler. Poslije operacije mislio sam da se to nikada neće dogoditi, ali sada imam ponovo tu želju i osjećam da imam snage i da je ispunim“, kaže Farhid*.

I would like to become a football player
UNICEF/Kapic

* Imena su izmijenjena radi zaštite identiteta djece