Djeca i roditelji u “Borićima” zamišljaju bolju i svjetliju budućnost
“Želja mi je da jednog dana igram fudbal u Njemačkoj, najdraži klub mi je Bayern”, kaže Willy iz Burundija
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Pretrčala je preko dvorišta noseći svoju Minnie Mouse pod rukom, pozdravila se i zagrlila s drugaricom i uputila se u Kutak za djecu gdje voli da se druži, uči, zabavlja i crta. Hermosa* ima četiri godine i sa svojim roditeljima i mlađim bratom nešto manje od mjesec dana je u Privremenom prihvatnom centru (PPC) “Borići” u Bihaću.
“Ovdje mi je lijepo, ali bih voljela da idem u Španiju. Volim se igrati, crtati, volim da pišem i učim od svojih učiteljica”, kaže nam na lokalnom jeziku koji je naučila u Srbiji gdje je išla u vrtić, a osim maternjeg španskog odlično govori i engleski jezik kojim komunicira s drugom djecom u Centru.
U Kutku svakodnevno borave djeca predškolskog i školskog uzrasta gdje mogu da se igraju, druže i uče, a školarci dobiju i pomoć oko zadaće. S Hermosom u Kutku u momentu naše posjete su i djevojčica i dječak iz Iraka koji su tek stigli i tek se navikavaju na novu sredinu.
S učiteljicama Eminom, Lorenom i Dajanom iz organizacije “World Vision”, koja s UNICEF-om i lokalnom organizacijom LAN upravlja Kutkom, zajedno prave stvari od plastelina, a Hermosa im poklanja srca koja je upravo izradila.
“Ovo je moje srce, a ovo njegovo”.
U obližnjem Kutku za mame i bebe koji uz podršku UNICEF-a vodi lokalna organizacija “Fenix”, susrećemo Hermosine roditelje Alejandru* i Javiera* koji su tu sa jednogodišnjim Raulom*. Put do “Borića” vodio ih je iz Kube, preko Srbije gdje su boravili oko šest mjeseci, te PPC-a “Ušivak” kod Sarajeva gdje su također proveli neko vrijeme.
Kažu da su zadovoljni uslovima koje tu imaju, ali da je njihova želja da idu dalje i potraže bolje uslove za svoju djecu. Javier se na Kubi bavio poslovima vezanim uz rad na građevini, dok Alejandra kaže kako je pet godina studirala novinarstvo, ali da još nije imala priliku raditi u struci. Kaže kako se nada da će tu priliku dobiti u nekoj od evropskih zemalja:
“Kao i svi, želimo sigurno mjesto i bolju budućnost za našu djecu. Voljeli bismo ići u Španiju, želimo raditi i djeci obezbijediti sve ono što im je potrebno za njihovo djetinjstvo”.
Za djecu iz PPC “Borići” svakodnevno je obezbijeđen i odlazak u školu u pratnji kulturnih medijatora gdje se nakon što prođu kroz pripremnu nastavu, u skladu sa uzrastom, znanjem i vještinama upućuju u redovne razrede. U Osnovnoj školi “Harmani 1” smo na jednom od časova pripremne nastave gdje s manjom grupom dječaka rade učiteljica Emina i učitelj Dino iz organizacije “Save The Children”.
“Djeca dolaze sa različitim nivoima znanja, neka su tokom puta išla u školu, neka tek uče pisati, tako da od više faktora zavisi u koji razred će biti raspoređeni. Na pripremnu nastavu dolaze dva puta dnevno – u jutarnjem i poslijepodnevnom terminu, ujutro više uče, dok poslijepodne imaju sportske aktivnosti s lokalnom djecom, te podršku u izradi zadaće”, pojašnjava nam učiteljica Dina.
Na času je živo, Sami* dolazi iz Iraka i kaže kako bi volio ići u Sloveniju ili Njemačku, Luis je s Cube, proveo je neko vrijeme u Srbiji, također pomalo komunicira na lokalnom jeziku i raduje se polasku u redovnu nastavu, a taj dan im je stigao i Rian*, novi učenik iz Indije.
Uz sve što uče u školi, poseban fokus stavlja se na jezike, pa se u sklopu pripremne nastave za djecu izbjeglice i migrante provodi “Akelius” program učenja stranih jezika zasnovan na digitalnoj tehnologiji, koji uključuje djecu u korisničke, interaktivne lekcije putem kompjutera i tableta. Program je proširen i na učenice i učenike ove i još četiri škole u Bihaću, a kroz “Akelius” je već prošlo oko 1000 djece.
Na jednom od časova engleskog su i učenice i učenici četvrtog razreda OŠ “Harmani 1” koje s učiteljicama Aidom i Lejlom uče engleski. Nakon što su kroz kartice sa osjećajima koje su lijepili na tabli obradili neke od termina na engleskom, učiteljice im dijele tablete, stavljaju slušalice i nastavljaju raditi na aplikaciji.
“Zabavno je i sviđa mi se kada ovako učimo, lako se može naučiti puno toga”, kaže nam Lamija, a Kana pitamo šta mu se najviše sviđa:
“Sviđa mi se sve, volio bih da na svim časovima ovako učimo!”
Istovremeno u “Borićima” kroz “Akelius” program engleski jezik se uči i u Kutku za maloljetnike bez pratnje gdje je na času kod učiteljice Edine grupa dječaka iz Burundija, Sirije, i Afganistana. Nakon što su prošli kroz osnove predstavljanja, Elie* iz Burundija s mobitela grupi pušta hit popularnog banda iz njegove zemlje “We Love Musik”, te im pokazuje plesne korake iz spota za pjesmu “Away”.
“Na putu sam oko mjesec dana, ovdje mi je lijepo, svi se trude oko nas i uvijek imamo šta da radimo, nikada nam nije dosadno”, kaže nam Elie dodajući kako se nada da će uspjeti da dođe do Belgije gdje vidi svoju budućnost.
Uz direktni rad u spomenutim aktivnostima, UNICEF koordinira i radom Radne grupe za dječiju zaštitu u PPC “Borići” usko sarađujući sa ostalim akterima koji obezbjeđuju razne sadržaje za djecu izbjeglice i migrante: sportske aktivnosti, kurseve informatike, filmske večeri…
Kada nije u Kutku za maloljetnike bez pratnje, Willy* iz Burundija rado prisustvuje sportskim aktivnostima na fudbalskom terenu koje organizira “Caritas” iz Banja Luke.
“U Burundiju sam igrao i trenirao fudbal u fudbalskoj akademiji, i ovdje rado volim doći da igram i održim formu. Najviše pratim njemačke klubove i želja mi je da jednog dana igram u Njemačkoj, najdraži klub mi je Bayern”, govori nam, te nastavlja trenirati udarce na gol sa trenerom Edinom iz “Caritasa”:
“Dolazim dva puta sedmično, i osim fudbala imamo i druge sportove – badmington, odbojku… Radimo dosta na kondiciji, eksplozivnosti, koordinaciji pokreta, i svi rado učestvuju. Danas nam je došao samo Willy, obično ih bude desetak, vjerovatno su na nekim drugim aktivnostima”, kaže nam Edin.
UNICEF u saradnji sa World Visionom obezbjeđuje 24-satnu zaštitu i podršku djeci i porodicama u PPC “Borići”, a samo u avgustu 226 djece koristilo je neki od servisa, od čega 135 djece bez roditeljske pratnje. Uz odobrenje Centra za socijalni rad Bihać obezbijeđen je i tim od četiri staratelja za djecu bez pratnje koji djeluje u Centru, i po potrebi na terenu na teritoriji Grada Bihaća.
