Dječak odlučan da uspije i ispuni svoje snove:

“Moj plan za budućnost je da imam dobar život”

Almir Panjeta za UNICEF
“Moj plan za budućnost je da imam dobar život”
UNICEF/Panjeta
18 Juni/lipanj 2021

 

Na pitanje ko mu je omiljeni slikar bez puno razmišljanja kaže:

 

“Van Gogh! Najbolji je!”

 

Kad je u pitanju fudbal, bez dvojbe je najbolji - Messi.

 

“Zdravo, moje ime je Armin*, imam 16 godina. Prije tri godine sam došao iz svoje zemlje, ja sam iz Irana. Imao sam težak život tokom puta iz Irana posljednje tri godine”, započinje svoju priču dječak koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao kao trinaestogodišnjak. Sa porodicom već duže vrijeme živi u Privremenom prihvatnom centru “Sedra” u blizini granice sa Hrvatskom. Najviše voli da slika, i da igra fudbal.

“Završio sam sedmi i osmi razred osnovne škole, pripremam se za polaganje devetog razreda nakon čega ću dobiti diplomu, i želio bih poslije ići u srednju školu. Volio bih ići i u umjetničku školu, zašto da ne? Volio bih ići i na fakultet. Ne znam šta će biti dalje, ako bih ostao ovdje volio bih upisati srednju školu i nastaviti svoje obrazovanje i sve drugo što želim”, priča nam Armin, dječak odlučan da uspije:

“Želim da ispunim svoj san, i ja to moram uraditi. Kada sam bio u Iranu, kao i drugi učenici sam išao u školu. Također sam volio da slikam, slikao sam svim bojama, slikao sam sve. Moj drugi san je da igram fudbal. Imam puno snova, ali ova dva su mi najveći – da budem slikar i fudbaler. U ove tri godine sam shvatio da moraš sam uraditi ono što želiš. Ukoliko želiš, uradi to!”, priča Armin, otkrivajući nam neke od svojih planova:

“Moj plan za budućnost je da imam dobar život. Ako bih mogao da budem slikar, bio bih najveći slikar na svijetu. Ako bih mogao biti igrač, bio bih najveći igrač na svijetu. To je moja vizija – ako budem mogao. Ali ja to i moram uraditi. Moram nastaviti.”

Zdravo, moje ime je Armin*, imam 16 godina
UNICEF/Djemidzic
U Kutak nam redovno dolazi 20-ak mladih od 12 do 17 godina, među njima je i Armin koji rado dođe na partiju stonog fudbala,
UNICEF/Panjeta

Dodaje da je u BiH dobro prihvaćen, kako u samom centru, tako i u lokalnoj zajednici gdje uz podršku UNICEF-a pohađa redovnu školu.

“U Bosni nam je dobro, pomažu nam, rade sve za nas. Imam mnogo prijatelja u Bosni, u školi, dobro su me prihvatili, nemaju nikakav problem sa mnom i poštuju me. Također su me prihvatili i nastavnici, nikada mi nisu rekli ništa loše, i ja poštujem njih i nikada nisam uradio ništa loše”, kaže Armin dodajući kako voli ići na nastavu:

“U školi imamo matematiku, istoriju ,geografiju, sport, tehničko…, sljedećeg mjeseca imam test i sada učim, čitam, i sviđa mi se. Naučio sam i malo bosanskog jezika, neke stvari razumijem, ali još ne znam dovoljno. Omiljeni predmet mi je matematika, jer s matematikom možeš uraditi sve u životu”, zaključuje. 

Dok je u “Sedri”, na raspolaganju su mu brojni servisi koje UNICEF realizira sa partnerskim organizacijama kao što je “Save The Children”, među kojima su i aktivnosti u okviru neformalnog obrazovanja i zaštite djece migranata i izbjeglica, koje finansira Evropska Unija u sklopu IPA programa za Specijalne mjere.

“U ovoj učionici pomagali su mi tokom proteklog školovanja kako bih lakše dobio svoju diplomu. Svi ovdje žele da urade bolje za nas, da nam pomognu i učine nas sretnim – ono što mogu uraditi za nas, rade. Organizovali su nam i školu fudbala, dvije sedmice smo išli svaki drugi dan u školu u Ostrožac i treneri su nas podučavali fudbal. Imamo i prostoriju u kojoj se družimo, igramo i opuštamo. Volim biti u Kutku za mlade, imamo i prevoditelje sa svog jezika, možemo učiti engleski, njemački, ali i bosanski koji bih želio naučiti bolje”, priča nam Armin, dodajući kako u Kutku za mlade rado igra stoni fudbal s drugarima iz centra, ali i sa facilitatorima među kojima je Enko Ramić iz lokalnog partnerskog Udruženja “LAN”:

“U Kutak nam redovno dolazi 20-ak mladih od 12 do 17 godina, među njima je i Armin koji rado dođe na partiju stonog fudbala, a nekada i samo da porazgovara. Ovdje se mladi druže i dobijaju potrebnu podršku, pomoć pri učenju i sve što je u okviru naših mogućnosti, a mnogima je nekad kao i Arminu potreban samo razgovor”, kaže nam Enko Ramić, a Armin se prisjeća još aktivnosti koje su ranije u Kutku imali:

“Imali smo društveni klub, ali sad dok je korona ne možemo organizovati proslave i druženja. Ranije su nas vodili i u kino, u druge posjete, ali zbog korone sad to nije moguće”, dodaje, i pokazuje nam jedan od svojih likovnih radova:

Armin u Sedri
UNICEF/Panjeta
vodi nas do svog tajnog mjesta na rubu Centra, u blizini rijeke Une, na koje voli doći kada je tužan ili kad želi da o nečemu na miru razmisli.
UNICEF/Panjeta

“Imam izložen jedan rad ovdje u Kutku, evo tu je na zidu, naslikao sam kartu Irana s gradovima. Volio bih biti slikar nakon srednje škole, ovdje, ili bilo gdje bi cijenili moj rad”, kaže Armin, i vodi nas do svog tajnog mjesta na rubu Centra, u blizini rijeke Une, na koje voli doći kada je tužan ili kad želi da o nečemu na miru razmisli. Potcrtava kako je zahvalan na podršci koju je dobio, i odlučan je da uz sve realne poteškoće, nastavi dalje:

“Kada sam došao ovdje, imao sam 13 godina, sada imam 16. Ovdje su mi prošle tri godine života. Ali ipak nastavljam dalje, nastavljam raditi svoje slike, baviti se sportom, jednostavno moram, nikad ne odustajem”, govori nam Armin, dodajući kako čitavom svijetu želi uputiti svoju poruku:

“Mislim da mnogi ne znaju šta znači migrant. Migrant znači jedna vreća – jedan dom. Uzeli smo čitav svoj dom u jednu vreću, i započeli život. Došli ovdje. Jeste li nas vidjeli? Ovdje su mi prošle tri godine života. Ne mogu preći dalje. Vrlo sam umoran. Ako ste zaista čuli za nas, ako ste stvarno zabrinuti za nas – pomozite nam, molim vas. Mi smo ljudi, moramo pomagati jedni drugima”.

 

 

 

*Imena i detalji koji otkrivaju identitete su promijenjeni kako bi se zaštitila privatnost i sigurnost djece

 

 

Kutak za mlade u Sedri
UNICEF/Djemidzic
Aramin crta ispred Kutka za mlade
UNICEF/Djemidzic
UNICEF