CENTRI ZA RANI RAST I RAZVOJ SU INVESTICIJA KOJA DAJE VIDLJIV POVRAT
Kako bismo osigurali da svako dijete ostvari pravo na razvoj punog potencijala, nastavljamo apelirati na donosioce odluka da povećaju ulaganja u djecu
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Prije godinu dana, Amarov tata otišao je na pregled u Dom zdravlja u Maglaju. Kada je završio, na polasku kući, primijetio je da na jednim vratima piše “Logoped”. Pokucao je i upitao samo jedno pitanje. “Moj sin ima dvije godine, izgovara samo riječi mama i tata, da li bih ga trebao dovesti kod Vas?”
Nakon potvrdnog odgovora, Amar je prvi put došao u Centar za rani rast i razvoj, koji funkcioniše u sklopu Doma zdravlja u Maglaju još od 2015.g.
Amar je prvo upućen na pregled pedijatra, a nakon što je ustanovljeno da nema nikakvih funkcionalnih prepreka za razvoj govora, ostatak tima u Centru, koji još čine psihologinja i logopedica, ustanovio je, koristeći standardizovane Razvojne skale za ranu dijagnostiku razvojnih poteškoća kod djece, da Amar nema ni kognitivna, niti bihejvioralna odstupanja od svog uzrasta i da će se rana intervencija s njim odvijati kroz program kontinuiranog rada s logopedom. Amar već godinu dana dolazi u centar, dva puta sedmično, i dok ga gledamo kako sa logopedicom slaže drvene figure, imenujući svaku i oponašajući joj zvuk, njegova mama Selma nam kaže:
“Napredak je evidentan. Sada možemo komunicirati. Pored toga što je sada potpuno verbalan, primijetim i da je manje stidljiv, povučen, da je otvoreniji u komunikaciji sa djecom i odraslima i tek sad osjećam da bih ga bez brige mogla upisati u vrtić.”
Samra Jusufspahić je logopedica i koordinatorica maglajskog Centra za rani rast i razvoj, jednog od 53. centra u Bosni i Hercegovini, čije je uspostavljanje inicirao UNICEF BiH u sklopu programa Rani rast i razvoj djece. Danas je većina centara funkcionalna u sklopu domova zdravlja, ili rjeđe u sklopu vrtića ili centara za socijalni rad.
Samra kaže da godišnje kroz centar prođe oko stotinu djece i da je primijetan trend povećane potrebe za uslugama rane detekcije i intervencije, osobito potrebe za logopedskim tretmanom, otkako je pregled logopeda postao sastavni dio sistematskog pregleda, koji djeca prolaze prije upisa u osnovnu školu. Najviše je djece sa smetnjama u razvoju govora, djece iz autističkog spektra, a tu su i oni sa kombinovanim poteškoćama. Rana intervencija prilagođava se dijagnozi, a roditelji od početka bivaju uključeni u rad sa interventnim timom, kako bi savladali tehnike i vještine poticanja razvoja djeteta, koje onda mogu praktikovati svakodnevno.
Pored rada u centru, tim obavlja i godišnju posjetu vrtićima u Maglaju, kako bi ustanovili eventualna razvojna odstupanja kod djece, koja se onda upućuju u centar na dalju obradu. Pored toga, održavaju i godišnje sastanke sa pedagozima osnovnih škola, prije početka školske godine, kako bi ih upoznali sa stanjem djece koja polaze u školu, a bila su, ili su trenutno korisnici centra, te kako bi se osoblje škole adekvatno pripremilo, planirali asistenti u nastavi ili izrada prilagođenih programa.
Idealan tim centra podrazumijevao bi još angažman defektologa, ali nažalost, budući da se standardizacija i sistematizacija radnih mijesta određuje prema broju stanovnika, a ne prema rastućoj potrebi, ovo radno mjesto nije planirano niti budžetirano.
U početku uspostavljanja centara za rani rast i razvoj u Bosni i Hercegovini, UNICEF je uz pomoć donatora poput Evropske Unije i Austrijske agencije za razvoj, finansirao i plate zaposlenih, ali danas se ova radna mjesta finansiraju iz budžeta, institucionalizovana su unutar sistema, a UNICEF i donatori pružaju podršku u obuci osoblja, nabavci opreme i didaktičkih pomagala, namještaja, te kontinuiranog razvoja stručnog osoblja.
Razvojne skale su standardizirane i usvojene, kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji Bosne i Hercegovine, a postignuta je i formalna međusektorska saradnja u svakoj opštini u kojoj centar postoji, tako da postoje mehanizmi upućivanja djece između zdravstvenog, obrazovnog, i socijalnog sektora.
Nakon Amara, upoznali smo i Imrana, koji posjećuje centar već šest mjeseci. Imran ima 4,5 godine. Do svoje četvrte godine uopšte nije govorio. Otac Halid se baš u periodu kada je Imran, po pravilima razvoja trebao da progovori, suočio se sa teškim zdravstvenim problemom, koji je postao problem cijele porodice. I on i supruga Adela, svjesni su da u tim trenucima nisu mogli pružiti sinu dovoljno pažnje i kvalitetno provedenog vremena, a da su ostali, koji su brinuli o njemu, dječaka pomalo i razmazili, pa nije postojao adekvatan poticaj za razvoj govora.
“Imran od prije šest mjeseci i Imran danas, dva su različita djeteta. Pored toga što je unaprijedio govorne vještine, ima puno bolju pažnju, fokus, odnos sa starijima i vršnjacima. Imran pohađa i vrtić i napredak u govoru odražava se i na druge aspekte ranog učenja.”, slažu se i roditelji i logopedica Samra.
U okviru programa EU i UNICEF za reformu sistema zdravstva u BiH, planira se otvaranje još deset centara za rani rast i razvoj, od kojih će dva biti otvorena u Sarajevu.
UNICEF će nastaviti sa integracijom usluga ranog razvoja u zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim sistemima, fokusirajući se i na neophodnost jačanja roditeljskih vještina, radi mogućnosti ranog prepoznavanja razvojnih odstupanja.
Kako bismo osigurali da svako dijete ostvari pravo na razvoj punog potencijala, nastavljamo apelirati na donosioce odluka da povećaju ulaganja u djecu, budući da se svaka uložena marka u ovaj sektor, četverostruko vraća društvu, a trošak neulaganja bi državu u naredne tri decenije mogao koštati nezamislivih 388 miliona maraka.
U Imrana i Amara smo uložili i napredak je vidljiv već sada, a posebno će se odraziti kroz njihovu socijalizaciju, ishode učenja, sticanje novih vještina. U konačnici, oni će biti funkcionalne i produktivne odrasle osobe. Obavezni smo taj napredak omogućiti svakom djetetu u BiH.
