Biti migrant sa 17 godina

Djeca na migracionom putu

Branka Matic za UNICEF
Biti migrant sa 17 godina
UNICEF
08 Oktobar/listopad 2020

Početkom 2018. godine migracioni putevi proširili su se i na Bosnu i Hercegovinu kada je zabilježen dolazak većeg broja ljudi koji su uglavnom težili da idu dalje ka zapadnoj Evropi. Djeca i tinejdžeri su takođe dio migracionih valova. Putuju sa porodicama, a često i sami, bez ikakve pratnje. Ovakav pohod je nepredvidljiv i opasan za sve, a djeca su posebno izložena opasnostima koje vrebaju na putu.

Ebad* je sedamnaestogodišnji dječak iz Irana koji migrira sa roditeljima i mlađom sestrom. Prije tri godine porodica je napustila Teheran, stigla u Tursku, zatim u Srbiju, a prošle godine su došli u Bosnu i Hercegovinu i trenutno se nalaze u Privremenom prihvatnom centru (PPC) Sedra.

Sedra je dio općine Cazin i u njoj su smještene porodice kao i djeca bez pratnje. Ebad smatra da je Sedra dobro mjesto jer nudi razne aktivnosti koje mu ispune dan, a tu je stekao i nove prijatelje; mnogi su otišli i nedostaju mu, ali redovno održavaju kontakt.

On voli modernu muziku, prati filmove i sport. Taylor Swift, Billie Eillish i Sia su mu omljeni izvođači. Želi otići u Kanadu i baviti se modnom fotografijom. Dopada mu se Vankuver zbog moderne arhitekture, biznis kulture i estetike.

Ebad se doima kao tipičan dječak svoje generacije, dok se u razgovoru ne spomene “game” – izraz koji migranti koriste za pokušaje prelaska granice sa Hrvatskom – i o namjeri da porodica nastavi put do mjesta gdje mogu ostvariti bolji život.

Ebadova porodica je granicu bezuspješno pokušala preći više od deset puta. Svaki pokušaj nosi nove opasnosti i traume; tokom jednog pokušaja proveli su deset dana u šumi. Ono što Ebada ipak najviše pogađa je maltretiranje od strane policije, predrasude koje kao migrant trpi na svakom koraku i prezir koji često pokazuje lokalno stanovništvo.

Ebad* je sedamnaestogodišnji dječak iz Irana
UNICEF

“Ne shvatam da ljudi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koji su doživjeli rat i znaju šta  znači izgubiti sve, mogu biti tako neprijateljski raspoloženi prema ljudima kao što sam ja samo zato jer sam migrant. Jedna od najvažnijih lekcija koju sam ovdje naučio je: “Ne vjeruj nikome”.

Ebad redovno učestvuje u grupnim radionicama koje se organizuju za djecu u Sedri. Uživa u druženju, kreativnom radu i učestvuje u razgovorima sa različitim temama iz svakodnevnog života i mentalnog zdravlja.

Kroz partnerstvo sa UNICEF-om i uz finansijsku podršku Zdravstvenog programa Evropske unije, Médecins du Monde Belgija (MdM) pruža psihosocijalnu podršku djeci izbjeglicama i migrantima u četiri centra u Unskom - sanskom kantonu kroz projekat “Pružanje podrške mentalnom zdravlju i psihosocijalna podrška za djecu bez pratnje i djecu u porodicama”.

Grupne radionice prilagođavaju se sastavu učesnika, uz uvažavanje uzrasta, prethodne uključenosti u aktivnosti, interesa, itd. Za mlađu djecu se na početku uglavnom organizuju kreativne aktivnsoti i zabavni zadaci. U nekim slučajevima, grupne radionice služe za detektovanje narušenog mentalnog zdravlja, te psiholozi sugerišu individualnu terapiju uz senzitivan pristup.

Mladi ljudi (djeca i maloljetnici) čine otprilike 10 – 15 % migrantske populacije koja je registrovana u prihvatnim centrima. Po podacima iz prihvatnih centara, u Bosni i Hercegovini je trenutno oko 460 djece bez pratnje i oko 430 djece u porodicama.

 

 

* Imena i drugi osobni podaci su izmijenjeni kako bi se zaštitila privatnost i sigurnost djece