Djeca iz najsiromašnijih domaćinstava imaju najmanje koristi od javnih izdvajanja za obrazovanje

NEW YORK, 17. januar 2023. - Djeca iz najsiromašnijih domaćinstava imaju najmanje koristi od javnog finansiranja za obrazovanje, navodi UNICEF u novom izvještaju objavljenom danas, pozivajući na dodatna, i pravednija, ulaganja kako bi se milioni djece izvukli iz krize učenja.

Izvještaj pod nazivom Transformacija obrazovanja uz pravedno finansiranje navodi da najsiromašniji kvintil učenika/ca koristi samo 16% javnih sredstava za obrazovanje, u poređenju sa najbogatijim koji koristi 28%. U grupi zemalja sa niskim dohotkom samo 11% javnih sredstava za obrazovanje ide najsiromašnijim učenicima/cama, dok 42% odlazi na najbogatije.

„Ne odgovaramo na potrebe djece. Prevelik broj obrazovnih sistema širom svijeta najmanje ulaže u onu djecu kojoj je to najpotrebnije.“, izjavila je izvršna direktorica UNICEF-a, Catherine Russell. „Ulaganje u obrazovanje najsiromašnije djece je najekonomičniji način da se osigura budućnost djece, zajednica i zemalja. Istinski napredak moguć je samo kada ulažemo u svako dijete na svakom mjestu.“

Izvještaj analizira podatke o javnoj potrošnji za predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje iz 102 zemlje. Utvrđeno je da bi povećanje od jedan posto u izdvajanjima javnih sredstava za obrazovanje za najsiromašnijih 20% moglo izvući 35 miliona djece osnovnoškolske dobi iz obrazovnog siromaštva. Analiza napominje da će globalno gledano javna izdvajanja za obrazovanje prije doprijeti do učenika/ca iz bogatijih domaćinstava, kako u zemljama niskog, tako i u onima srednjeg dohotka.

Jaz je najdublji u zemljama niskog dohotka. Na nekoliko primjera podaci su pokazali da učenici/e iz najbogatijih domaćinstava koriste preko šest puta veći udio javnih sredstava za obrazovanje od djece iz najsiromašnijih domaćinstava. Istovremeno, u zemljama srednjeg dohotka, najbogatiji učenici/e u državama poput Obale Slonovače i Senegala primaju oko četiri puta više javnih sredstava za obrazovanje od najsiromašnijih. Iako je jaz manji u zemljama sa visokim dohotkom, gdje najbogatiji učenici/e koriste od 1,1 do 1,6 puta više javnih sredstava za obrazovanje od najsiromašnijih, Francuska i Urugvaj su na višem kraju tog spektra.

Prema izvještaju djeca koja žive u siromaštvu imaju manje izglede da će imati pristup školi i ranije prekidaju školovanje. Osim toga, djeca iz siromašnih domaćinstava su manje zastupljena na višim nivoima obrazovanja, na kojima je javna potrošnja za obrazovanje po glavi stanovnika mnogo viša. Također je veća vjerovatnost da ova djeca žive u udaljenim i ruralnim područjima koja općenito ne primaju sve potrebne usluge i koja su na negativnoj strani digitalnog jaza.

Čak i prije pandemije COVID-19 obrazovni sistemi širom svijeta općenito nisu odgovarali na potrebe djece, budući da su stotine miliona učenika/ca pohađali školu, ali nisu usvajali osnovne čitalačke i matematičke vještine. Nedavne procjene pokazuju da dvije trećine svih desetogodišnjaka na globalnom nivou nisu u stanju pročitati i razumjeti jednostavnu priču, a u Bosni i Hercegovini po rezultatima PISA istraživanja iz 2018. godine više od polovine petnaestogodišnjaka/inja je funkcionalno nepismeno.

Prema izvještaju, ključni korak za rješavanje krize učenja je da vlade obezbijede ravnopravno finansiranje i daju prioritet javnim sredstvima za obrazovanje, uključujući i veći fokus na temeljnom znanju. To podrazumijeva osiguravanje javnog finansiranja predškolskog i osnovnog obrazovanja za sve i usmjeravanje na siromašne i marginalizirane učenike/ce na višim nivoima obrazovanja.

Ostali nalazi iz izvještaja obuhvataju sljedeće:

• U protekloj dekadi javna potrošnja za obrazovanje postala je ravnopravnija u 60% zemalja za koje postoje podaci.
• Međutim, gotovo jedna trećina zemalja troši manje od 15% javnih sredstava za obrazovanje na finansiranje najsiromašnijih. Među zemljama sa niskim dohotkom, udio tih zemalja je šokantno visok i iznosi 80%.
• U jednoj od deset zemalja učenici/e iz najbogatijih domaćinstava primaju četiri ili više puta veće udjele javnih sredstava za obrazovanje od učenika/ca iz najsiromašnijih domaćinstava u 10% zemalja.
• Po zahtjevima za obrazovanje u vanrednim situacijama često se izdvaja samo 10 do 30% potrebnih iznosa, uz značajne razlike među zemljama i regijama.

Potrebne su hitne mjere da bi obrazovni resursi obuhvatili svakog učenika/cu. Izvještaj navodi četiri ključne preporuke: oslobađanje sredstava za javno finansiranje obrazovanja koje će poticati ravnopravnost; prioritiziranje javnog finansiranja za temeljno obrazovanje; praćenje i osiguravanje raspodjele pomoći za ravnopravno obrazovanje u razvojnim i humanitarnim kontekstima i ulaganje u inovativne načine izvođenja obrazovnih programa.