Šansa za maloljetnike u sukobu sa zakonom
PODGORICA, 21. MART, 2011. – Nakon četiri mjeseca implementacije projekta “Promocija primjene vaspitnog naloga posredovanja za maloljetnike u sukobu sa zakonom”, učesnici diskusije održane u Podgorici zaključili su da je medijacija najbolji način rješavanja slučajeva u kojima su uključena djeca u sukobu sa zakonom. Centar za posredovanje i Ministarstvo pravde Crne Gore implementirali su ovaj projekat uz tehničku podršku UNICEF-a i finansijsku podršku zajedničkog fonda Ujedinjenih nacija. Projekat se realizovao u Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju. Kao rezultat, u svakoj od ovih opština, institut posredovanja je počeo da se primjenjuje na slučajeve u kojima učestvuju maloljetnici u sukobu sa zakonom. Projekat promoviše primjenu alternativnih mjera za maloljetnike u sukobu sa zakonom u skladu sa članom 40 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, koja osnažuje države da primjenjuju, kada god je to moguće, primjenu ovih mjera umjesto upućivanja djece u redovne sudske postupke.
Predsjednica Vrhovnog Suda Crne Gore gdja Vesna Medenica istakla je izuzetnu važnost promovisanja posredovanja izmedju žrtve i prestupnika u vezi sa pravima djece u sukobu sa zakonom. Ona je naglasila da djeca imaju pravo na život, na sredinu bez diskriminacije i na optimalan rast i razvoj u skladu sa UN Konvencijom o pravima djeteta i Pekinškim pravilima koja pozivaju na posebno poštovanje dječjih prava kada su u pitanju sve procedure koje utiču na njih. Medenica je rekla da posredovanje djetetu pruža mogućnost da odluči kako će se nositi sa posljedicama svojih djela i kako će to uticati na njegovu budućnost. Kao bivši sudija za maloljetnike sa višegodišnjim iskustvom, Medenica snažno zagovara primjenu alternativnih načina rješavanja sukoba naglašavajući važnost posredovanja ne samo za djecu koja su u sukobu sa zakonom, već i za žrtve ali i društvo u cjelini. Pomoćnica ministra pravde gdja Branka Lakočević objasnila je da do maloljetničke delikvencije dolazi usljed niza okolnosti, kao što su neadekvatna roditeljska briga i loše socio-ekonomske prilike. Ona smatra da je neophodno pronaći posebne načine za vođenje postupaka i izricanja sankcija i da djeci uvijek treba pružiti drugu šansu.
|