Materijali

Govorimo o mogućnostima - pridružite nam se!

O vakcinama i imunizaciji: pitanja, odgovori, materijali, savjeti

Pitanja i odgovori o vakcinama i imunizaciji

Za zdravstvene radnike - kako razgovarati o vakcinama sa roditeljima

Povećajmo mogućnosti djeci u Bosni i Hercegovini za rano učenje

Edin Džeko, Ambasador UNICEF-a u BiH: Pokažite da vam je stalo!

Edin Džeko Ambasador UNICEF-a u BiH: Djeco, sad navijam za vas!

Istraživanje višestrukih pokazatelja 2011 (MICS 4)

Istraživanje višestrukih pokazatelja 2006 (MICS 3)

DevInfo BiH - pretražive baze podataka o društvenom razvoju

Bez rizika - TV serijal za mlade

 

Zašto govorimo o djeci sa poteškoćama u razvoju?

Procjenjuje se da više od 1 milijarde ljudi ili oko 15% svjetske populacije danas živi sa smetnjama; najmanje 200 miliona njih su djeca sa smetnjama u razvoju. Računice govore da se svako deseto dijete u svijetu suočava sa smetnjama, te da se oko 40 miliona od 115 miliona djece koja ne idu u školu suočava sa nekim oblikom razvojnih smetnji. U cjelini, podaci o osobama sa smetnjama, naročito djece sa smetnjama u razvoju, nedostaju ili se podcjenjuju. To je zbog različitih faktora među kojima su stigmatizacija, izolacija, niske stope upisa u matične knjige rođenih, porodice koje sakrivaju djecu sa smetnjama, tako da ta djeca nisu obuhvaćena u istraživanja i popise stanovništva.
 
Osobe sa smetnjama čine jednu od najugroženijih grupa u Bosni i Hercegovini (BiH). Zemlja je usvojila i ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa smetnjama (CRPD) i njen Fakultativni protokol, ali se mnoga od prava navedenih u Konvenciji ne primjenjuju u praksi zbog nedostatka provedbenih mehanizama. Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) 2006. godine procjenjuje da 6,5% djece u BiH od 2 do 9 godina starosti imaju određenu smetnju u razvoju. Ta djeca su marginalizirana počev od ranog djetinjstva. To počinje kada se djeci sa teškoćama u razvoju ne obezbjeđuje pristup osnovnom obrazovanju u redovnim odgojno-obrazovnim ustanovama zbog nekoliko faktora: nedostatka ili ograničenih osnovnih mogućnosti koje su potrebne kako bi se osigurao njihov pristup obdaništima i školama, nastavnog osoblja koje nije spremno raditi sa njima; školskih programa koji nisu fleksibilni ni prilagođeni posebnim obrazovnim potrebama te djece. Kao rezultat toga, mnoga djeca su zbrinuta u ustanovama. Procjenjuje se da je 67% djece koja su smještena u ustanove u BiH djeca sa smetnjama u razvoju, i to je procenat koji je u posljednjih deset godina u stalnom porastu, a najveći je u regiji (Transmonee 2010).

U Konvenciju o pravima osoba sa smetnjama se navodi da osobe sa smetnjama pate zbog "dugotrajnih fizičkih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih  teškoća, koje u međudjelovanju sa različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito učešće u društvu na ravnopravnoj osnovi sa drugima." Širom svijeta, djeca sa smetnjama u razvoju su ona djeca koja su najviše stigmatizirana i isključena. Veća je vjerovatnoća da će ta djeca biti lošijeg zdravlja, biti manje obrazovana, imati manje mogućnosti za privređivanje, da će živjeti u većem siromaštvu i biti češće zbrinuta u ustanovama, te da će se više nositi sa nejednakostima nego njihovi vršnjaci koji se ne suočavaju sa smetnjama u razvoju. Djevojčice i adolescentice sa smetnjama u razvoju su među onima koji su u najnepovoljnijem položaju usljed diskriminacije zbog spola i razvojnih smetnji, te su više izložene riziku od nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja.

'Razvojne smetnje' su "koncept koji proizlazi iz interakcije između osoba sa teškoćama u razvoju i stavova i barijera u dataj sredini koje sprječavaju njihovo potpuno i učinkovito učešće u društvu na ravnopravnoj osnovi sa drugima" (CRPD). Neka djeca su rođena sa smetnjama, dok se kod druge djece smetnje javljaju zbog nesreće, ozljeda, neuhranjenosti ili bolesti. Razvojne smetnje se mogu kretati u rasponu od umjerenih do teških, neke su trajne, dok su druge privremene. Mnoge se mogu spriječiti i izravno su povezane sa siromaštvom (nedostatak zdravstvene zaštite i imunizacije, loša prehrana, itd.). Stoga, siromaštvo i razvojne smetnje čine jedan začarani krug u kojem smetnje povećavaju ranjivost prema siromaštvu i obrnuto.

S obzirom na mračnu sliku stanja djece sa razvojnim smetnjama u BiH, postoji potreba za sveobuhvatnom i holističkom intervencijom: ciljanje sistema socijalne zaštite na nivou politika za osiguravanje jednakih koristi i socijalnih službi za osobe sa smetnjama, jačanje mehanizama Intervencija u ranom djetinjstvu (ECI) kako bi se osiguralo otkrivanje smetnji u ranoj fazi, zagovaranje i podržavanje inkluzivnog obrazovanja u svim odgojno-obrazovnim ustanovama; preobražaj ustanova za smještaj u službe u zajednici, kao što su dnevni centri, podrška centrima za socijalni rad (CSR) i porodicama kako bi se pružila najbolja zaštita za djecu i osobe sa smetnjama, te podizanje svijesti o različitim vrstama smetnji, kako bi se smanjile predrasude u općoj javnosti prema ovom pitanju.

 

 

 

 

Izvještaj: Stanje djece u svijetu 2013

Search:

 Email this article

unite for children