Priče iz života

Priče iz života

 

Okrugli sto „Dječija prava danas, dječija prava nekada“

© UNICEF/BHG/2009
Zaključeno je i kako roditelji i djeca moraju mnogo komunicirati, te kako se djeca ne trebaju ustručavati da kažu svoje mišljenje, a kako roditelji to mišljenje trebaju saslušati i uvažiti.

Na okruglom stolu „Dječija prava danas, dječija prava nekad“ održanom u sedmici obilježavanja 20. godišnjice Konvencije o pravima djeteta bilo je veoma živo. Djeca su ravnopravno sa roditeljima razgovarala o dječijim pravima i tome koliko ih poznaju.

Okruglim stolom moderirala je glumica Vedrana Seksan dok su učenike iz Osnovne škole  „Aleksa Šantić“ iz  Istočne Ilidže (Republika Srpska) i „Džemaludin Čaušević“ iz Sarajeva (Federacija BiH)  učestvovali i novinarka Rubina Čengić, dječiji zabavljač Mirsad Abdagić Kike, TV voditeljica Arduana Kurić-Pribinja, šefica marketinga magazina Gracija“ Belma Pećanin, osnivač RIN škole košarke Rusmir Haliloivić, te djeca nekih od učesnika. Zajedno su usporedili poštivanje dječijih prava danas, 20 godina od potpisivanja Konvencije, i nekada, kada su današnji roditelji odrastali i kada je Konvencija bila „u povoju“, ili u vrijeme kada je još nije ni bilo.

- Danas djecu niko ne smije tući i ne smiju nas prisiljavati da radimo – kazala je Hana na početku razgovora, dok je dječak Semin dodao kako on smatra da se dječija prava danas poštuju više nego su se poštovala ranije.

- Dobro je što se naša prava poštuju. Meni je među bitnijim pravima ono prema kojemu slobodno smijemo izraziti svoje mišljenje, i ono se u većini slučajeva poštuje – kazao je Semin, dok je Ena dodala kako i pored toga što se prava djece u osnovi poštuju, ona smatra kako to još nije dovoljno.

- Naša prava bi se trebala više poštovati. U svijetu mnoga djeca moraju da rade i nemaju prava kakva mi imamo. Kad govorimo o pravima djeteta, ne možemo gledati samo na našu sredinu, moramo gledati i šire – kazala je Ena.

Novinarka magazina „Start“ Rubina Čengić kazala je kako se slaže s djecom, te kako smatra da je prije teže bilo biti dijete jer su se dječija prava manje poštovala, dok je bilo lakše biti roditelj. Istakla je i brojne probleme koje djeca i danas imaju.

- Nama ne smije biti glavno civilizacijsko dostignuće to što danas ne tučemo djecu. Mnoga djeca ne idu u školu, nemaju zdravstveno ossiguranje i žive u siromaštvu – istakla je Rubina Čengić, dok je Belma Pećanin, šefica marketinga magazina „Gracija“ dodala kako je veliki problem s kojim se djeca danas susreću i etnička segregacija. Zajednički je istaknut i problem ruralnih sredina gdje i danas mnogoj ženskoj djeci roditelji ne dozvoljavaju da se školuju i gdje, prema mišljenju učesnika okruglog stola, djeca mnogo manje znaju o svojim pravima. Predstavnici UNICEF-a skrenuli su pažnju kako je ova organizacija uradila mnogo na organizaciji radionica i promociji dječijih prava u ruralnim sredinama, te kako smatraju da tamošnja djeca znaju mnogo više nego se to u velikim gradovima smatra.

Kao poseban problem na koji su djeca-učesnici okruglog stola ukazali jeste i neprihvatanje djece sa posebnim potrebama koja dolaze na inkluzivnu nastavu.
- Idem u razred s dječakom koji ima probleme, i djeca iz razreda se trude da mu pomognu i da mu olakšamo koliko možemo – kazala je Sara, dok je Hana dodala kako  su dječaka sa epilepsijom koji ide u njenu školu djeca zadirkivala.

- Kad je tek došao, mnogi su ga zadirkivali jer ima epilepsiju, iako nisu ni znali šta je to. Nakon što je jednom dobio napad i kad su djeca iz škole to vidjela prestali su ga zadirkivati – kazala je Hana.

Danijela Lubura, nastavnica iz Osnovne škole „Aleksa Šantić“ iz Vojkovića kazala je kako sličnih problema ima i u njenoj školi, te kako je ona primijetila da djecu sa posebnim potrebama uglavnom zadirkuju ulenici iz drugih razreda.

- Djeca u čiji razred takvo dijete ide prihvataju ga i pomažu mu. Međutim, kad se to dijete susretne s djecom iz drugih razreda, onda ona znaju biti okrutna prema njemu – istakla je.

Govoreći o problemima sa kojima se lično susreću, i o pravima koja smatraju najugroženijima, djeca su iznijela svoja razmišljanja. Hana je kazala kako je nerviraju muško-ženski stereotipi prema kojima djevojčice moraju biti „fine i uzorne“ a dječaci „mogu biti mangupi“, dok je Miloš kazao kako mu najviše smeta to što roditelji kod odlučivanja često zanemaruju mišljenja djece:

- Roditelji mog prijatelja odlučili su da se presele i odu u drugo naselje, a njega niko ništa nije pitao. Nisu ga pitali da li želi ići i da li će mu se novo naselje svidjeti – kazao je Miloš, dok je sara kazala kako joj smeta što djeca u nejnoj školi psuju, tuku se, a neka se i drogiraju.

Tu su se učesnici okruglog stola, i djeca i roditelji, dotakli problema međuvršnjačkog nasilja. Bilo je riječi i o oštećenosti porodice kao osnovne ćelije društva, što se kasnije odražava i na društvo samo te ponašanje djece iz ugroženih porodica u društvu. Iznošenjem zajedničkih primjera zaključeno je kako je djeci mnogo bolje otkako postoji Konvencija, ali kako vlast u BiH još mnogo mora raditi na njenom provođenju, i na osiguravanju školovanja, zdravstvenog osiguranja i zaštite djece od nasilja.

- Nažalost, kad su djeca u pitanju, njihovi problemi se vrlo ćesto guraju pod tepih i na margini su. Kao općinski vijećnik, kad god sam predložio nešto što će pomoći djeci govorili su mi: to ćemo poslije, imamo sad većih problema – kazao je Mirsad Abdagić Kike koji osim što vodi dječije emisije, te piše knjige i pjesme za djecu, radi i kao općinski vijećnik.

Zaključeno je i kako roditelji  i djeca moraju mnogo komunicirati, te kako se djeca ne trebaju ustručavati da kažu svoje mišljenje, a kako roditelji to mišljenje trebaju saslušati i uvažiti.

 

 
Search:

 Email this article

unite for children