Nasilje u institucijama (za brigu i provođenje pravde)
Do 8 miliona djece širom svijeta su u nekoj instituciji za brigu o djeci, većinom radi invaliditeta, porodičnih problema ili siromaštva. Oni su izloženi velikom riziku od nasilja od strane onih koji su odgovorni za njih, a rijetko imaju efektivne mehanizme za pritužbe.
Ovakvo nasilje uključuje:
• Nasilje od strane osoblja – često pod maskom “discipline” – uključujući batinanje rukama, štapovima ili tregerima, udaranje dječijim glavama o zid, vezanje u vreće, vezivanje za namještaj, zaključavanje u ledenim sobama ili ostavljanje da leže u vlastitom izmetu.
• Zastrašivanje od strane druge djece. Ovo često odražava “hijerarhije” koje postoje među djecom na takvim mjestima. Djeca invalidi, pripadnici etničkih manjina ili ona koja se iz nekog razloga smatraju “različitima” su izložena najvećem riziku od nasilja i od svojih kolega i od osoblja.
• Nasilje prerušeno u tretman djece sa invaliditetom. Neka djeca, čak mlađa i od devet godina, bila su izvrgnuta elektro-konvulzivnim tretmanima bez lijekova za opuštanje mišića ili anestezije. Mogu se koristiti i droge za kontrolisanje ponašanja.
• Zanemarivanje. U mnogim ustanovama za djecu sa posebnim potrebama, ne postoji pristup obrazovanju, rekreaciji ili programima rehabilitacije.
Procjenjuje se da se million djece širom svijeta nalazi u pritvoru radi provođenja zakona. Mnogi su prekršili zakon po prvi put a optuženi su zbog manjih prekršaja; mnogi su skitnice ili beskućnici. U mnogim zemljama, većina ih jednostavno čeka na suđenje. Oni su izloženi rizicima od:
• Nasilja od strane osoblja, koje se često koristi kao oblik kontrole. Tjelesno kažnjavanje je dozvoljeno u kaznenim institucijama u najmanje 77 zemalja. Tjelesno kažnjavanje je dozvoljeno kao oblik presude za djecu u najmanje 31 zemlji i teritoriji. Djeca se mogu tući, šibati, vezivati i ponižavati. Djevojčice u zatvorskim ustanovama su posebno izložene riziku od zlostavljanja, posebno kada ih supervizira muško osoblje.
• Nasilja od strane osoblja koje provodi zakon, kada su djeca pod skrbništvom ili dok su u zatvoru. Ponekad se nasilje koristi za iznuđivanje priznanja ili tokom ispitivanja.
• Boravak u zatvoru zajedno sa odraslima uprkos pozivu Konvencije o pravima djeteta da se koriste odvojene prostorije. Ovo izlaže djecu riziku od nasilja, uključujući i seksualno nasilje od strane odraslih zatvorenika.
Preporuke uključuju:
• Davanje prioriteta naporima na očuvanju porodice. Kada djeca zahtijevaju brigu van kuće, korištenje porodica ili društvenih alternativa, osiguravajući da se institucionalizirana skrb koristi samo na ograničen način i samo kada je to zaista odgovarajuće rješenje za neko dijete.
• Dekriminaliziranje prestupa koji se danas smatraju krivičnim djelima samo kada ih počine djeca, kao što su bježanje iz škole i bježanje od kuće, kao i djela koja se čine radi preživljavanja kao što su prošnja, skupljanje smeća i skitnja.
• Uspostaviti efektivne mehanizme za pritužbe, istrage i provođenje zakona i osigurati da su djeca u institucijama za zaštitu i zatvorima svjesna svojih prava.
• Osigurati efektivno praćenje rada i redovan pristup institucijama za brigu i pravdu od strane nezavisnih tijela. Uspostaviti tajne, pristupne mehanizme za pritužbe za djecu i njihove predstavnike.
