Nalazi studijeStudija se fokusira na prirodu i obim nasilja nad djecom u pet okruženja: - Dom i porodica Zaključak je da se nasilje nad djecom događa svugdje, u svakoj zemlji i društvu i u svim društvenim grupama. Ekstremno nasilje nad djecom može doći na naslovnice, ali djeca kažu da ih također vrijeđaju svakodnevni ponavljajući sitni akti nasilja i iskorištavanja i da ugrožavaju njihovo samopoštovanje, dobrobit i vjeru u druge. Dok su neki primjeri nasilja neočekivani i izolirani, većina slučajeva nasilja nad djecom se vrši od strane ljudi koju ta djeca poznaju i kojima bi trebalo da mogu vjerovati: roditelji, momci i djevojke, supružnici i partneri, školski drugovi, nastavnici i poslodavci. Većina slučajeva nasilja nad djecom ostaje sakrivena; djeca koja su izložena nasilju, kao i oni koji su svjedoci nasilja, često o tome ne govore iz straha od odmazde i zbog stigme koju nasilje nosi i za žrtvu i za počinitelja. Mnogi ljudi, pa čak i djeca, prihvataju nasilje kao neizbježan dio života. Često, djeca koja su pretrpjela nasilje, ili oni koji su svjesni postojanja takvog nasilja, šute o tome jer ne postoje sigurni i pouzdani načini da se nasilje prijavi ili da se dobije pomoć. Obim problema* Širom svijeta, postoji stalni nedostatak podataka o nasilju nad djecom, što potkopava razumijevanje problema i djelovanje. Podaci koji su dostupni sigurno podcjenjuju problem. Na primjer: • Na osnovu niza studija i podataka o populaciji iz 2000. godine, WHO procjenjuje da u današnjem svijetu pojava prisilnih seksualnih odnosa i drugih oblika nasilja koji uključuju dodirivanje, među dječacima i djevojčicama ispod 18 godina, je 73 miliona (7 procenata) kod dječaka, odnosno 150 miliona (14 procenata) kod djevojčica. Djeca izložena riziku • Dječaci su više izloženi riziku od fizičkog nasilja od djevojčica; djevojčice su više izložene riziku od seksualnog nasilja, zapuštenosti ili prisilne prostitucije. Po jednoj velikoj studiji, koja pokriva više zemalja, do 21 posto žena u nekim zemljama je prijavilo da je bilo seksualno zlostavljano prije svoje petnaeste godine. Šta je u pitanju Nasilje izaziva siromaštvo, nepismenost i ranu smrtnost. Fizički, emocionalni i psihološki ožiljci nasilja oduzimaju toj djeci šansu da ostvare svoje potencijale. Umnoženo više puta, nasilje oduzima i društvu potencijal za razvoj. Zaustavljanje nasilja će povećati mogućnosti za razvoj i rast. Ali ne mora sve biti tako. Nedavna istraživanja WHO-a su identifikovala faktore koji jačaju prilagodljivost djece koja su bila žrtve nasilja. Ovi faktori uključuju sigurnu povezanost sa nekim odraslim članom porodice, visok nivo roditeljske njege, topao i zaštitnički odnos sa roditeljem koji ne vrši nasilje i zaštitnički odnos sa onima koji su u istoj situaciji. Nedostaci u zakonodavstvu i prevencija Postoje važne praznine između opredjeljenosti za prevenciju nasilja nad djecom kroz zakone i investiranja u pozitivne programe koji bi zaustavili pojavu nasilja. Ovo je posebno tačno kada govorimo o broju ubistava djece od 15 do 17 godina starosti, seksualnom nasilju nad djevojčicama i maltertiranju novorođenčadi i mlade djece od rođenja pa do 14. godine. Samo mali broj djece su zaštićeni zakonom koji zabranjuje tjelesno kažnjavanje u svih pet okruženja ispitanih u Studiji:
|