Info centar

Ured za komunikacije - kontaktirajte nas

Novosti

Publikacije

UNICEF Bosna i Herzegovina INFO CENTAR: Novosti i resursi

Reportaže

 

Uz puno truda i razumijevanja, ali i kvalitetnu obuku nastavnika, od djeteta možemo izvući ono najbolje

Zahvaljujući projektu “Podizanje kompetencija profesora srednjih škola za rad sa djecom s posebnim obrazovnim potrebama”, koji realiziraju Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo i Udruženje “Život sa Down sindromom” (a podržava UNICEF), 126 profesora iz 25 sarajevskih srednjih škola bit će obučeno za rad u inkluzivnim odjeljenjima, a njihove škole dobit će priliku za uspostavljanje tima za kvalitetniju provedbu inkluzije. Marsela Korjenić, profesorica Srednje trgovačke škole u Sarajevu i jedna od polaznica radionica u okviru projekta, kaže da prije ove obuke nije imala nikakvu zvaničnu vrstu podrške i obuke za rad u inkluzivnom odjeljenju.

“Kada se među upisanim u prvi razred, kojem sam određena za razrednicu, pojavio i dječak s posebnim potrebama, sve što sam imala bila je jaka želja da mu pomognem da postane dio odjeljenja. Kolege su mi pomagale savjetima koliko su mogli, podržala me i direktorica, uspostavila sam kontakt s njegovom majkom koja mi je mnogo pomogla, ali pojavile su se brojne poteškoće s kojima sam se snalazila kako sam znala i umjela. Mnoga djeca nisu ga odmah prihvatila kao člana odjeljenja, trebalo je proći dosta vremena da shvatim kako da reagujem na njegova određena ponašanja, iako je on zaista sjajno dijete, vaspitano i mirno na času”, priča nam Marsela Korjenić nakon njenog časa kojem smo prisustvovali.
“Bez obzira što sam se snalazila, osjećala sam se nekako usamljenom u svemu. Od literature sam uspjela doći do UNICEF-ove knjige o inkluziji “Iz našeg svijeta različitosti”, koja mi je pomogla u smislu dobijanja drugih iskustava, ali je i dalje nedostajalo mnogo toga”, kaže Marsela, dodajući kako je sretna što ima priliku po prvi put učestvovati u stručnoj obuci s drugim profesorima, razmijeniti iskustva s njima i svoja iskustva podijeliti s onima koji se još u svom razredu nisu sretali sa inkluzivnim odjeljenjima.


“S predrasudama sam se vrlo rano susrela, trebala mi je podrška i pomoć da znam kako raditi na njihovom razbijanju. Tu su još brojna pitanja: šta ako roditelj ne želi prihvatiti da mu dijete ima posebne potrebe? Kako djetetu održati ili vratiti koncentraciju…?”, pita Marsela te dodaje kako bi voljela da se projekat nastavi i da što više nastavnika dobije potrebne osnovne informacije, kako bi kasnije mogli bolje zajednički rješavati eventualne probleme. Kaže i da bi bilo dobro da se pokrene besplatan broj te angažiraju stručnjaci koje bi nastavnici mogli pozvati i tražiti savjet. Marsela smatra da bi idealno rješenje bilo da škole imaju na raspolaganju defektologe i druge stručne osobe, a nastavnici asistente koji bi im pomagali na času, ali bi ona bila zadovoljna i povremenom posjetom moblinog tima stručnjaka, kao vida podrške i ostalim nastavnicima koji rade s njenim razredom u kojem se nalazi dijete s posebnim potrebama.
“Radi se o potpuno drugačijem konceptu. Kako god moram paziti na njegove potrebe, ne smijem zanemariti potrebe sve djece u razredu, koja se mogu osjećati zapostavljeno ukoliko njemu posvetim previše pažnje. Dosta mi pomaže i njegova majka te za njega imamo običaj reći da je specifičan dječak. Na primjer, on se školovao u međunarodnoj osnovnoj školi, odlično zna engleski jezik i nekada mu neke termine koje ne razumije moram prevesti na engleski, da ih bolje shvati. Dosta je emotivan i nerijetko se rasplače ako neko od njegovih drugara dobije lošu ocjenu, što ga pogodi”, priča Marsela dodajući kako se od svakog djeteta, uz puno truda, može izvući ono najblje i osposobiti ga da nakon srednje škole može raditi. Na času na kojem smo prisustvovali zaista se među djecom nije primijetila razlika. Djeca su radila crteže s kontrastima, a Marsela se podjednako posvećivala svoj djeci. ”Bitno je da se inkluzija počne primjenjivati što ranije!”, a to argumentira slučajem iz prakse:
“U razredu imam nekoliko učenika koji su u osnovnoj školi išli u inkluzivna odjeljenja i oni su mi bili od velike pomoći. Prvi su ga prihvatili, družili se s njim, njihovi roditelji su sve odlično prihvatili i djelovali su pozitivno na ostale drugare iz razreda da ga i oni prihvate”, priča Marsela.


Na jednoj od radionica kojoj smo prisustvovali, grupa nastavnika srednjih škola, među kojima je i Marsela, uspješno se “transformirala” u učenike i pažljivo učestvovala u radu. Predavačica  Lejla Kafedžić, s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kaže nam kako je obuka u okviru Projekta korisna, ali da predstavlja osnov koji poslije treba dodatno nadograđivati i na čemu se nadležni moraju dodatno angažirati.
“Kod njih vidim veliku želju, ali im nedostaju osnovna nastavna sredstva i institucionalna podrška. Većina radi dobre stvari iz svojih humanističkih poriva (na individualnom planu), ulažu veliki trud…, i to se vidi, ali im svima treba velika podrška”, rekla nam je Lejla Kafedžić, dodajući kako na radionicama tretira razne teme, da se nastavnici informiraju o zakonima i osnovnim pojmovima, do karakteristika i praktičnih koraka kako, na primjer, izraditi individualni program i voditi inkluzivno odjeljenje.
“Ova im obuka daje bazu gdje dobijaju drugačiji koncept, mogu razumjeti da svi moraju raditi najbolje što mogu: od škole, preko roditelja pa do djece, i da, na koncu, šta god radili - uvijek dijete treba biti u fokusu”, kaže Lejla Kafedžić.


Osim direktnog kontakta s predavačima, kakav se prakticirao na radionici kojoj smo prisustvovali, profesori individualno ili grupno rade zadatke koje dobiju nakon svakog dijela obuke. Ovakav način rada je dio FAD metodologije - učenja na daljinu, kroz koji se realizira još 22 sata rada nastavnika. FAD metodologija podrazumijeva prisustvo mentora kao osobe koja predstavlja facilitatora i osobu koja pruža podršku tokom učenja. Kao što se kaže u obrazloženju Projekta, na ovaj način se prevazilaze organizaciona i prostorna uslovljavanja (tipična za tradicionalnu obuku), omogućavajući polaznicima obuke da odaberu vrijeme i mjesto kada žele individualno učiti i nakon formalno obavljene obuke.
Prvi dio obuke završava se polovinom juna, a nastavlja se početkom naredne školske godine. Na radionicama s polaznicima rade Sretko Žmukić i Abid Fejzić,  predstavnici Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, u saradnji s Aidom Hodžić, predstavnicom udruženja “Život sa Down sindromom”, te predavačicama Sanjom-Gena Handžar, Lejlom Kafedžić, Aidom Abdulović, Zinetom Bogunić i Sandrom Bjelan.

 

 

 

 

Lots of effort and understanding, along with quality teacher training, brings out the best in a child


Search:

 Email this article

unite for children