Info centar

Ured za komunikacije - kontaktirajte nas

Novosti

Publikacije

UNICEF Bosna i Herzegovina INFO CENTAR: Novosti i resursi

Reportaže

 

Škola po mjeri djeteta -sastanak na Jahorini

Slike i tekst - Almir Panjeta

„Škola po mjeri djeteta“ nije samo projekat, to je mnogo više od projekta koji je postavio osnove daljnjeg razvoja škola i lokalnih zajednica kako bi se kreiralo okruženje po mjeri djece – kazala je na završnom sastanku predstavnika škola, održanom na Jahorini, Sanja Gena Handžar iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step. Sastanku su prisustvovali predstavnici škola i opština/općina BiH, koje učestvuju u UNICEF-ovom projektu ''Jačanje sistema socijalne zaštite i inkluzije (SPIS) u BiH'', te dijela projekta koji se odnosi na stvaranje „Škola po mjeri djeteta“, a koji realizira COI Step by step.

 Školski timovi 44 škole u proteklom periodu organizirali su niz tematskih aktivnosti kako bi se usavršili u kreiranju sigurne okoline za djecu, te stekli potrebna znanja koja će prenositi kolegama u svojim i drugim školama. Projekat „Škola po mjeri djeteta“ povezao je učitelje i nastavnike iz cijele BiH, te će njihova saradnja biti nastavljena i nakon formalnog okončanja projekta.
„Radili smo sa trenerima, obrađivali teme i radili na njihovoj primjeni i mogu reći da smo zaista stekli značajne vještine, što se već primijeti i na terenu. Povezali smo se sa kolegama iz Osnovne škole „Mak Dizdar“ u Sarajevu i upravo dogovaramo posjetu jedni drugima i daljnju razmjenu iskustava“, kaže nam Jelena Sekulović, profesorica razredne nastave iz Osnovne škole „Mladen Stojanović“ u Laktašima.


„Od prvog sastanka na Kozari u oktobru, pa do danas, postignut je zaista veliki pomak. Mi smo izabrali temu inkluzije i moram reći da smo očekivali da ćemo naići na otpor kod nastavnika i učitelja, ali oni su sve odlično prihvatili i zadovoljni smo. Mogu odgovorno reći da je naša škola, a vjerujem i sve ostale, koje su učestvovale u projektu, u ovom momentu zaista po mjeri djeteta i da će u narednom periodu to biti još više. Trenutno završavamo i jednu TV emisiju u kojoj ćemo sva saznanja do kojih smo došli tokom projekta podijeliti sa drugim kolegama“, kaže Jelena Sekulović, a njena kolegica iz OŠ „Mak Dizdar“  u Sarajevu, nastavnica matematike Aida Eminagić, dodaje kako joj je posebno bitno da su napredak primijetili i učenici:
„Kažu meni djeca: 'Nastavnice, od kada vi idete na te seminare nama je sve bolje i zanimljivije na časovima'. Radim dugo u školstvu, ali sam naučila zaista mnogo toga novog što sam primijenila u nastavi. Naučili smo neke nove principe, prigodne igre kroz koje se lakše uči“, kaže Aida Eminagić.
Tokom završnog sastanka učitelji i nastavnici najprije su u radu po grupama, zavisno od teme, razmijenili iskustva, identificirali glavne probleme, te potom sačinili niz korisnih preporuka.
„Loša je saradnja nastavnika s roditeljima i u većini škola smo primijetili tradicionalan odnos roditelj-nastavnik, s izuzetkom nekoliko pojedinaca. Ustanovili smo da ukoliko nastavnik, za početak, roditelje dočeka osmijehom, već to komunikaciju čini boljom“, kazala je u prezentaciji rada prve grupe Radmila Lauš iz OŠ „Ivan Gundulić“ u Mostaru. Kazala je kako se djeca osjećaju bolje ukoliko su bolji odnosi nastavnika i roditelja. Spomenut je i problem nedolaska roditelja na roditeljske sastanke, a među jednim od razloga spomenuto je i javno čitanje ocjena, te data preporuka da se ocjene daju roditeljima u koverti, a da se o ostalim problemima razgovara.


Druga grupa govorila je o unapređenju provedbe strategija iz oblasti obrazovanja, a rezultate je predstavila Sanja Gena Handžar. Istaknut je problem neinformisanosti nastavnika o primjenama određenih modela i instrukcija, a spomenuto je kako je potrebno više raditi sa nastavnicima razredne nastave.
Aida Čilić iz OŠ „Suljo Čilić“ u Jablanici, govorila je o sporom procesu kategorizacije djece, te nedostacima zakonske regulative.
„Mnogo lutamo u određenim stvarima i treba nam više podrške. Proces kategorizacije nekada traje i do dvije godine dok od nadležnih ne dobijemo 'klimoglav', a imamo dijete kojem treba pomoć odmah. U tom slučaju nastavnici ostaju prepušteni sami sebi da se snalaze kako znaju i umiju“, kazala je Aida Čilić. 
Miroslava Marjanović, trenerica iz Step by Step govorila je o problemima nasilja, s akcentom na „nevidljivo nasilje“ koje je sve češće, a provodi se preko društvenih mreža na internetu. U grupi koja se bavila tim problemom istaknuta je potreba obuke nastavnika iz nenasilne komunikacije, a mnogi su se požalili da ne postoji dovoljno literature kada je riječ o „nevidljivom nasilju“ na internetu.


Izvršna direktorica COI Step by Step Radmila Jusović-Rangelov osvrnula se posebno na činjenicu da su nastavnici i učitelji nerijetko zatrpani formalnostima oko procesa planiranja i ocjenjivanja u čemu se djeca „izgube“.


„Ocjena kod nas sve češće postaje svrha sama sebi, a sve manje je u službi poboljšanja učenja i nastavnici nekada zaborave da je sve to zbog djece. Na primjer, u Sloveniji uopšte nema opšteg uspjeha, već samo ocjene iz predmeta i na kraju se pri upisu u srednju školu i na fakultet uzimaju u obzir ocjene iz potrebnih predmeta. Time se izbjegava utrka za opštim uspjehom i „navlačenje“ ocjena, ispričala je Radmila Jusović-Rangelov, a nastavnicima se slovenački model za koji mnogi od njih nisu znali svidio, pa se salom prolomio aplauz. Gospođa Jusović je istakla potrebu radikalne reforme obrazovanja, posebno kad je u pitanju rad s djecom sa smetnjama u razvoju.


„Na internetu postoji dosta dostupnih materijala o unapređenju nastavnog procesa, imamo FaceBook grupu na kojoj možete naći mnogo toga i pitati, dati prijedloge, a imate naše kontakte te nas uvijek možete pitati za savjet i obratiti se trenerima s kojima ste radili tokom projekta. Na kraju, imam za vas jednu jednostavnu molbu: Čitajte!“, kazala je Jusović-Rangelov učesnicima sastanka.
Na kraju se prisutnima u ime UNICEF-a obratila i Sanja Kabil, koja im se zahvalila na učešću i kazala kako je njihova uloga u nastavku procesa kreiranja škola po mjeri djeteta veoma bitna:
„Sve naučeno možete prezentirati nastavničkim vijećima, lokalnoj zajednici i roditeljima. Po izlaganjima vidim da ste shvatili i prihvatili koncept škola po mjeri djeteta koji predstavlja partnerstvo škola sa zajednicom i roditeljima. Postoje resursi koje možete koristiti, međusobno razmijeniti ideje, a škole iz općina u kojima se provodi SPIS, mogu se obratiti i predstavnicima općinskih odbora Projekta u kojem su okupljeni svi akteri dječije zaštite“.

 

 
Search:

 Email this article

unite for children