Uvod
Iako Bosna i Hercegovina (BiH) pripada grupi zemalja koje prijavljuju relativno nisku HIV/AIDS prevalencu, mali broj prijavljenih slučajeva krije činjenicu da su mnogi mladi ljudi uključeni u veoma rizično ponašanje kao što je intravensko korištenje droga, zajednička upotreba jedne injekcione igle i nezaštićen seks sa višestrukim partnerima. Stručnjaci se pribojavaju da broj prijavljenih slučajeva HIV-a i AIDS-a možda samo predstavlja “vrh ledenog brijega” prvenstveno zbog nedovoljnih podataka o nadzoru grupa koje se upuštaju u rizične aktivnosti kao i da će biti u mogućnosti da u potpunosti otkriju epidemiju tek u onom trenutku kad se ona prenese na opću populaciju i kad postane prava epidemija. Smatra se da je veoma pokretna populacija, uključujući izbjeglice, interno raseljene osobe, povratnike, ljude koji se kreću iz ruralnih ka urbanim područjima, radnike koji mijenjaju mjesto boravka i rada, žrtve trgovine ljudima i seksualne radnike, posebno izložena riziku dobijanja HIV-a. UNICEF je pomogao istraživanje sa, i među mladim ljudima, kako bi se postiglo da donosioci odluka bolje sagledaju rizično ponašanje i steknu veći uvid u prenošenje HIV/AIDS-a i zaštitu mladih ljudi i visoko rizičnih grupa. S tim informacijama, UNICEF je pružio podršku vlastima da prepoznaju HIV/AIDS kao ozbiljno pitanje u BIH, da na državnom uspostave multi-sektoralni Državni savjetodavni odbor za HIV/AIDS koji izvještava Vijeću ministara, i da izradi Državnu strategiju o prevenciji HIV/AIDS-a. I najzad, u nedostatku državnih službi na tom polju, UNICEF je potpomogao nevladine organizacije u uspostavljanju prvih službi za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje (VCCT).
|