Najbolji početak za svako dijete

Najbolji početak za svako dijete

Rano djetinjstvo

Rano djetinjstvo

Godine u osnovnoj školi

Godine u osnovnoj školi

Adolescencija

Adolescencija

 

Rano djetinjstvo

© UNICEF/BIH

Majka doji svoje novorođenče u porodilištu u Banja Luci. Ta bolnica je jedna od 19 koje su certificirane kao “Bolnice - prijatelji beba”.

Sretne novorođene bebe u Bosni i Hercegovini (BIH) imaju priliku da dođu na svijet u jednoj od 19 bolnica - prijatelja beba. Ti porodiljski odjeli, koje su certificirali UNICEF i WHO, podržavaju majke u ispravnoj odluci da pruže svojim novorođenim bebama onu prvu, ključnu zaštitu: vlastito mlijeko. Ne samo da je majčino mlijeko nabolja moguća hrana za bebe već ono također jača imunološki sistem same bebe. Bolnice - prijatelji beba također učvršćuju vezu između majke i bebe putem “prakse iste sobe” što zapravo znači da bebe spavaju tik uz svoje mame a ne odnose se u posebne prostorije.

Kada se bebe vrate kući, njihovi roditelji, koji su prošlu obuku na sesijama za roditelje organiziranim uz UNICEF-ovu podršku, pružaju im život i njegu u porodičnom okruženju koje one trebaju da bi preživjele i razvijale se.

Osim toga, bebe rođene u ovakvim bolnicama u okviru programa imunizacije primaju vakcine protiv zaraznih oboljenja i zaštićene su od poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda u organizmu. U slučaju potrebe, zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja. Oko polovine od ukupnog broja porodilišta koja postoje u BIH primaju podršku UNICEF-a i certificirane su kao “bolnice - prijatelji beba”.

Međutim, postoji i drugo lice stvarnosti male djece u BIH:
• jedna petina djece nisu u potpunosti vakcinisana;
• iako je stopa smrtnosti kod djece mlađe od pet godina blizu prosjeka u zemljama zapadne Evrope, postoji vjerovatnoća da se takvi slučajevi i ne prijavljuju;
• samo otprilike 5% dojenčadi od 0 do 3 mjeseci života isključivo se hrane dojenjem;
• prilike za obrazovni razvoj u ranom djetinjstvu u porodicama koje su prošle obuku u oblasti roditeljstva i vještina povezanih s roditeljstvom ili kroz predškolsko obrazovanje, ograničene su, posebno u ruralnim područjima;
• nekih 90 procenata romske djece nemaju zdravstveno osiguranje, a ni djeca nezaposlenih roditelja ili onih koji rade bez beneficija, također nisu pokrivena osiguranjem – to ih efektivno isključuje iz sistema zdravstvene zaštite;
• procjenjuje se da 50 procenata interno raseljenih lica i povratnika još uvijek plaćaju zdravstvene usluge za svoju djecu.

Opći osjećaj nesigurnosti i rastući socio-ekonomski pritisak sprečavaju mlade parove da proširuju svoje porodice. Jedan direktor porodiljskog odjela sažeo je to sljedećim riječima: “ Čini se da je lakše sebi priuštiti abortus nego bebu”.