Stvarnost u kojoj žive djeca Bosne i Hercegovine

Stvarnost u kojoj žive djeca Bosne i Hercegovine

DevInfo baze podataka

DevInfo baze podataka

Milenijumski razvojni ciljevi i djeca u BiH

Milenijumski razvojni ciljevi i djeca u BiH

Milenijumski razvojni ciljevi i djeca svijeta

Milenijumski razvojni ciljevi i djeca svijeta

Region CEE/CIS - Milenijumski razvojni ciljevi za sve

Region CEE/CIS - Milenijumski razvojni ciljevi za sve

 

Milenijumski razvojni ciljevi i djeca u BiH

MDG1: Iskorjenjivanje krajnjeg siromaštva i gladi. Budući da siromaštvo više pogađa djecu nego odrasle, važno je otkloniti barijere koje onemogućavaju ostvarivanje dječjih prava na društvenu zaštitu. Koordinacija i finansijska sredstva za dječji doplatak su ograničena i neusklađena. Dok je administracija dječijeg doplatka u RS-u centralizirana, u Federaciji BiH (FBiH) se ostvaruje u samo 4 od ukupno10 kantona. Većina opštinskih centara za socijalni rad ima ograničena finansijska sredstva i ljudske resurse. Posljedice neadekvatne ishrane su prisutne naročito među djecom Romima: 24,2% ima umjereno, a 12,1% znatno manju visinu u odnosu na uzrast.
 UNICEF-ovo istraživanje višestrukih pokazatelja iz 2006. godine pokazalo je da 82% beba mlađih od 6 mjeseci nije isključivo dojeno.
 26,2% djece živi ispod apsolutne linije siromaštva, dok 18.8% živi ispod relativne linije siromaštva.
 Najsiromašnija petina stanovništva prima samo 18%  od ukupnih fondova socijalne pomoći.

Milenijumska deklaracija – zaštita ugroženih
Iako predstavljaju ozbiljan problem, podaci o institucionalizaciji djece, trgovini djecom, korištenju narkotika i nasilje su nedovoljno zastupljeni u zvaničnoj statistici. Nepotvrđeni podaci ukazuju na to da je 1.035 djece u BiH zbrinuto u ustanovama. Institucionalizacija djece  i dalje opstaje jer nije uspostavljen sistem hraniteljskog staranja. Lišavanje slobode maloljetnih prijestupnika primjenjuje se u nedostatku alternativnih mjera za reintegraciju djece u društvo. Mladi su sve više žrtve trgovine ljudima i korištenja opojnih sredstava. S obzirom na to da je samo 79% djece upisano u srednju školu, može se pretpostaviti da mnoga od njih rade u sivoj ekonomiji.

MDG 2: Postizanje sveobuhvatnosti osnovnog obrazovanja. Iako su upisom u osnovne škole obuhvaćena gotovo sva djeca, stopa upisa u predškolsko i srednjoškolsko obrazovanje još uvijek je niska. Kvalitet obrazovanja i dalje nije potpuno zadovoljavajući, naročito u ruralnim područjima. Pored toga, odgajatelji imaju ograničeno iskustvo u radu sa djecom sa posebnim potrebama.
 98,4% djece pohađa osnovnu školu, ali je stopa pohađanja predškolskog odgoja i obrazovanja u 2006. godini iznosila samo 6,4%.
 Samo 79% djece u BiH pohađa srednju školu.
 Kod ugroženih kategorija brojke su alarmirajuće: oko 67% romske djece ne ide u osnovnu školu, dok je samo 20% njih upisano u srednju školu, a tek 1% u visokoškolske institucije.

MDG 3: Afirmisanje jednakosti polova i osnaživanje žena. Iako nema značajnijih rodnih razlika u osnovnom i srednjem obrazovanju, te manje muškaraca nego žena završi fakultet, žene ipak čine samo 37% radne snage i manje su plaćane u odnosu na muškarce na istim radnim mjestima. One koje rade u sivoj ekonomiji naročito su ugrožene.

MDG 4: Smanjenje smrtnosti djece. Stopa imunizacije i dalje je zabrinjavajuća jer je samo 61% djece mlađe od pet godina vakcinisano u potpunosti (prema istraživanju MICS iz 2006. godine). Postoje pokazatelji da je stopa pokrivenosti imunizacijom u opadanju. Podaci koje su prikupili mobilni timovi za edukaciju roditelja ukazuju na naročito nizak nivo pokrivenosti imunizacijom kod djece Roma: oralna polio vakcina (OPV3) 29%, morbili, rubeola, parotitis (MMR)  47%, difterija, tetanus i veliki kašalj (DTP3) 30%. Temeljni uzroci mogu se pripisati socijalnoj isključenosti, nepovezanosti službi, korištenju neoptimalnih vakcina usljed neodgovarajućeg transportu odnosno skladištenju vakcinacijskog materijala ili slaboj kontroli kvaliteta.

MDG 5: Unapređenje zdravog materinstva. Kod trudnica u BiH prisutne su visoke stope nedostatka željeza i anemije, što može nanijeti veliku štetu zdravlju i razvoju njihove novorođenčadi.

MDG 6: Suzbijanje HIV/AIDS-a, malarije i drugih bolesti. Iako je pojava HIV/AIDS-a u BiH još uvijek rijetka, ostaje rizik pojave novih zaraza, jer među mladim ženama njih samo 34,4%  posjeduje sveobuhvatno znanje o prevenciji i širenju HIV/AIDS-a.

MDG 7: Zaštita životne sredine. Nagazne mine i eksplozivna ubojita sredstva zaostala iza rata (Explosive Remnants of War - ERW) direktno utiču na sigurnost i živote oko 900.000 ljudi koji žive u nekoj od 1.631 zajednice u BiH kontaminirane minama.
 Nagazne mine i eksplozivna ubojita sredstva ugrožavaju život skoro četvrtine stanovništva u BiH.
 Od kraja rata do 2009. godine, zabilježeno je 1.139 žrtava mina/ eksplozivnih ubojitih sredsatva, uključujući 165 djece.
 Ukupna potencijalno ugrožena površina je na nivou od 2.000 kvadratnih kilometara (1,21% ukupne površine BiH), a većinu je još uvijek potrebno istražiti kako bi se utvrdio tačan obim problema.

MDG 8: Stvaranje globalnog partnerstva za razvoj. Kako BiH prelazi u novu razvojnu fazu, nivo donatorskih sredstava nastavit će opadati, pa se vlasti sad pripremaju za preuzimanje većeg niova odgovornosti za pitanja razvoja.  
 U januaru 2009. godine, Ministarstvo finansija i trezora BiH preuzelo je odgovornost za Forum za koordinaciju donatora (Donor Coordination Forum - DCF).
 U januaru 2010. godine, Bosna i Hercegovina je potpisala Parišku deklaraciju i time neophodne preduslove za realizaciju punog partnerstva lokalnih vlasti sa donatorima.
 Stalni manjak mehanizama finansiranja dodatno naglašava potrebu za racionalizacijom i optimizacijom ograničenih resursa poboljšavanjem efikasnosti i koordinacije.